Premda je u zadnjih deset godina iz Hrvatske otišlo skoro 200.000 ljudi ima i onih koji su došli. Istina, nema ih mnogo ali ih ima sve više. I nisu to samo neki očajnici koji su pobjegli od gladi i rata. Libanonci, Rusi, Kenijci, Amerikanci, Talijani svi oni svoju budućnost već neko vrijeme vide i grade u Hrvatskoj.
Korniš, Byblos i Libanon zamijenila je hrvatskim kontinentom.
Farah je u Zagreb došla prije pet godina, razlog - habibe,
odnosno ljubav prema suprugu i ljubav prema hrani. Sada Hrvate uz
libanonski falafel, humus i fatuš ući o libanonskoj
kulturi.
''Mnogo ljudi ne zna puno o Libanonu. Kada sam došla, pitali su
me: imate li tamo deva, sjedite li na podu dok jedete, jedete li
rukama, imate li pustinju. Ne, ne. Mi smo Mediteranci'', rekla je
Farah Khalil, vlasnica libanonskog restorana u
Zagrebu.
Možda jesmo drukčiji, ali Libanonci i Hrvati imaju nešto
zajedničko.
''Mnogi Libanonci ne znaju što im znači njihova zemlja dok ne
odu. Isto je i s Hrvatima, nažalost. Ne cijene Hrvatsku dok ne
odu i tek tada shvate koliko je zemlja lijepa, ljudi i kultura'',
komentirala je Khalil.
Od ugodnih pluseva Libanona do neugodnog Sibira. Noriljsk - bivši
Gulag, izolirani ruski grad gdje svi imaju beneficirani radni
staž, gdje turisti ne smiju. Anna je iz ovog sibigrskog grada u
Hrvatsku stigla prije 27 godina.
''Ja sam Hrvatsku zavoljela. Sad da me pitate bi li se vratila u
Rusiju, ne bi jer ovdje mi je jako lijepo i sve mi je dostupno.
Rusija je jako velika zemlja, prekrasna zemlja, domovina koju
obožavam, do mora ne možete tek tako, a ovdje sjednete u auto i
za dva sata ste na moru'', rekla je Anna Mišar,
predsjednica nacionalne zajednice Rusa u Hrvatskoj.
Noriljsk je hladan grad gdje puše crna bura, a tada vas ni vodka
ne može ugrijati.
''Temperature znaju biti do ispod -60, vjerujte mi tada vam ni
vodka ne znači ništa'', kazala je Mišar.
Erik - prvi meksikanac purger.
''Ljudi su super, prva liga. Ja se osjećam kao doma, Hrvati su me
divno primili. Hrana je jako dobra, nije kao u Meksiku još fali
čilija. Ali mlinci i kremšnita su fantastični. Politika je ista
kao u Meksiku, bolje da ne komentiram'', rekao je Erick Valasco
Farrera, arhitekt i Meksikanac u Hrvatskoj.
Arhitekt Erik 14 godine je u Zagrebu - radio je na zgradi
američke škole na Bundeku, hrvatski govori tečno, našu kulturu
voli, ali papirologiju - ne baš.
''Mislim da je strancima sada lakše. Ali tada, uhh ta
papirologija. Moj tata je poslao sigurno 40 rodnih listova jer
sam se svaki mjesec nešto morao prijavljivati'', kazao je Velasco
Farrera.
Red u banci možda je duži nego u njihovim zemljama, ali Erik, a
ni Farrah i Anna iz Hrvatske ne idu.
