Milijun koraka za više od pola milijuna kuna. Sociolog i humanitarac Bruno Šimleša i njegova supruga za oboljele od raka propješačili su Hrvatsku od Istre do samog juga. Više od 47 dana na nogama.
"Naporno, znojno, prljavo. Moraš biti jako maštovit s higijenom, ali s druge strane kad znaš da se svaki kilometar isplati. Kad znaš da će to itekako razveseliti nekoga. Da će to povećati šansu nekome da preživi", kaže Bruno Šimleša, sociolog i humanitarac.
Novac su donirali Udruzi Sve za nju, za psihološku pomoć tisućama žena. Među njima je i Ivana koja se bori s karcinomom dojke.
"Kad čuješ u istoj rečenici karcinom i svoj nalaz, sebe. U tom trenu sam ja pomislila da je život gotov, da tu život staje. Međutim tu počinje novi život, velika borba i bitka i iz dana u dan potrebna ti je podrška", objašnjava Ivana Mihaljević iz Zagreba.
Prema podacima istraživanja zaklade Catalyst Balkans, lani su Hrvati donirali 39 milijuna eura u gotovo 3 tisuće akcija. Odnosno 10 eura po stanovniku, što je iznad prosjeka u regiji.
A da su pravi filantropi, pokazuju i ovi veliki mali ljudi koji su se odrekli svog džeparca za pomoć siromašnoj djeci.
"Ja sam se odrekla negdje 100 do 150 kuna. Zapravo je jako lijep osjećaj, kad vidite sve osmijehe na dječjim licima", kaže Sara Salibašić, učenica 7.b razreda OŠ "Dr. Franjo Tuđman" Beli Manastir.
"Ja sam sebi htjela kupiti jako puno stvari, ali onda sam vidjela da je toj djeci to potrebnije nego meni", poručuje Lucija Elveđi, učenica 7.b razreda OŠ "Dr. Franjo Tuđman" Beli Manastir.
A sve na poticaj razrednice.
"Trebaju biti uzorni, pošteni, čestiti građani ove zemlje. Bit će i roditelji, i nekako mi je cilj da i oni svoju djecu odgajaju u tom istom duhu", smatra Svjetlana Grujić, razrednica 7.b razreda OŠ "Dr. Franjo Tuđman" Beli Manastir.
A djecu Prve zagrebačke Gimnazije odlučilo je nagraditi i dvoje umirovljenika. Ivanka Canki oporučno im je za stipendije ostavila 220 tisuća kuna, a potaknut njezinim primjerom, 250 tisuća kuna životne ušteđevine donirao im je i Vjekoslav Šubić.
"Zadnju kunu, zadnji dinar koji budem imao dat ću za siromašne", govorio je još u svibnju umirovljenik Vjekoslav Šubić.
"Dvoje ljudi koji nisu nikako vezani za našu školu, niti su bivši učenici niti bivši djelatnici. Su prepoznali nešto i odlučili nas zasuti dobrotom. Može se reći da je ta dobrota i altruizam zapravo do neke mjere zarazan", zaključuje Dunja Marušić Brezetić, ravnateljica Prve gimnazije u Zagrebu i upraviteljica Zaklade Akica.
Zarazniji je i od korupcije, birokracije, negative. Samo ga treba pustiti da se širi.
