Da je koronavirus stigao u Hrvatsku vijest je koju valjda svi u Lijepoj našoj znaju, ali i van granica države jer o tome pišu i svjetski mediji. Prvi slučaj zaraze javio se kod mladog Zagrepčanina, inače zaposlenika tehnološke kompanije Ericsson Nikola Tesla, a sada je smješten u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević". Prazne police u trgovinama gdje su nekada stajali antibakterijski gelovi i vlažne maramice pokazuju da se panika među Hrvatima u vezi "korone" polako širi. Dok liječnici i stručnjaci pa i sam ministar zdravstva Vili Beroš smiruju javnost, sve su medicinske maske u ljekarnama kupljene, što pokazuje da Hrvati nisu mirni.
A medical worker wearing protective gear (C) waits to take the temperature of people in an entrance of Princess Margaret Hospital in Hong Kong on February 4, 2020. Hong Kong on February 4 become the second place outside of the Chinese mainland to report the death of a patient being treated for a new coronavirus that has so far claimed more than 400 lives., Image: 496329573, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Anthony WALLACE / AFP / Profimedia
Da se s panikom pretjeruje smatra i Hrvat s adresom u Kini. Riječ je o Riječaninu Liviju Defranzi, bivšem tamošnjem gradskom vijećniku koji već par godina živi u jednoj od kineskih metropola, gradu Shenzenu gdje radi u jednoj kineskoj tvrtki. Tamo živi otprilike 13 milijuna ljudi, a budući da je epidemija počela u Wuhanu, uvijek je zanimljivo iz prve ruke čuti što se tamo zbiva kada je u pitanju koronavirus. Za Novi list Defranza je kazao da je panika u Hrvatskoj i Europi pretjerana te je opisao kako se Kinezi s ovom bolesti snalaze.
"Iskreno govoreći, meni je zadnjih tjedana bilo bolje nego inače, radio sam od doma, na ulici nije bilo gužve ili uobičajenih građevinskih radova. Shenzhen je veliki grad gdje je stalno buka, zadnjih tjedana sam prvi put imao dojam kao da sam u Rijeci, nije bilo puno ljudi na ulici i bilo je mirno. Situacija se sada normalizira, dosta se ljudi vratilo u grad, broj oboljelih je u padu. Smanjili su restrikcije i kontrole tako da vjerujem da će se do kraja sljedećeg mjeseca situacija u potpunosti normalizirati", ispričao je Riječanin Novom listu.
U Kini nije bio u karanteni, ali...
Livio Defranza govori da potrebe za karantenom u Shenzenu nije bilo. Ispričao je da je on putovao za Kambodžu taman kada je krenula epidemija u siječnju te da su za vrijeme njegova boravka u Kambodži počele stizati vijesti iz Kine o koronavirusu. Tada je morao odlučiti hoće li se vratiti ili produžiti godišnji.
"Odlučili smo se vratiti u Shenzhen jer ipak nismo mogli ostaviti stan s našim stvarima, ugovor o stanu nam je trajao do kraja veljače. Kad smo se vratili u Shenzhen, saznali smo da smo imali slučaj koronavirusa u našoj zgradi, koja ima nekoliko tisuća ljudi, što je sasvim očekivano jer u Shenzhenu žive ljudi iz svih krajeva Kine. Lani smo u zgradi imali i slučaj Denga groznice. Kina je uvijek kroz povijest imala epidemije, budite sigurni da ovo nije zadnji put.
Za kraj, hrvatski veleposlanik u Kini Dario Mihelin je rekao jednu dobru stvar: 'Ostajemo ovdje kao znak potpore kineskom narodu, pravi prijatelji se dokazuju u teškim vremenima'. Koliko god bio kritičan prema nekim aspektima Kine, s ljudskog aspekta smatrao sam da bi bilo nepristojno napustiti prvim avionom zemlju koja me ugostila i kojoj sam u mnogim stvarima zahvalan. Ne manje važno, u slučaju da sam odlučio vratiti se u Hrvatsku, morao bih napraviti dva tjedna karantene doma, dok sam ovdje mogao normalno izlaziti cijelo vrijeme. Bolje pričekati par mjeseci da se sve smiri', kaže on.
Radi se od kuće, a u dućane se normalno odlazi
Kada je riječ o nabavci hrane i drugih potrepština za vrijeme haranja virusa u Kini, Defranza kaže da su normalno odlazili u trgovine jer su supermarketi bili dobro opremljeni. Kaže da su im prilikom ulaska u dućan provjeravali tjelesnu temperaturu pa ako je nečija temperatura tijela iznosila 37,3 stupnja, tada je morao otići do obližnje bolnice na dodatnu kontrolu jer se smatra da ta osoba ima vrućicu. Što se tiče restrikcija da se uopće ne smije izlaziti iz kuće, one su vrijedile za Hubei i Zhejiang, kaže Riječanin i napominje da je Kina velika zemlja i da virus nije svugdje bio jednako prisutan.
A security guard checks the temperature of customers at the entrance of an Apple store in Shanghai on February 25, 2020. The new coronavirus has peaked in China but could still grow into a pandemic, the World Health Organization warned, as infections mushroom in other countries., Image: 500920009, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Hector RETAMAL / AFP / Profimedia
"Ne bojim se zaraze iz više razloga, prije svega, ako malo obratite pozornost na stope smrtnosti i najčešće žrtve, riječ je uglavnom o starijim ljudima, srčanim bolesnicima, dijabetičarima, osobama koje su bile u učestalom kontaktu sa zaraženima (medicinsko osoblje ili članovi obitelji). Ne spadam u te kategorije, i poduzeli smo sve potrebne mjere po preporuci struke: prali smo često ruke, nosili maske, jeli često voće i povrće da jačamo imunitet (...) Tijekom dana svi zaposlenici radili su od doma, ali naravno biti cijeli dan doma nije zdravo, pa smo tu i tamo izlazili u šetnju. Zadnjih nekoliko dana, vratili smo se redovnom poslu u uredu. Sve tvrtke u Kini koje su htjele otvoriti opet svoje urede, morale su proći sanitarnu inspekciju lokalne vlade; dokazati da imaju dovoljan broj maski za zaposlenike, osigurati dva čišćenja ureda dnevno, itd.", opisuje Hrvat.
'S panikom oko koronavirusa se pretjeruje u Hrvatskoj i Europi'
Na pitanje Novog lista hvataju li njega strah i loše misli pri pomisli na opasni virus, Defranza spremno odgovara da to kod njega nije slučaj.
"Čemu strah i depresija? Ionako panika ne pomaže prebroditi takve situacije, samo otežava. Općenito u Hrvatskoj i Europi ljudi malo pretjeruju s tom panikom oko koronavirusa. Kad smo kod toga, vodio sam se zdravorazumskom logikom, vođen primjerima iz naše bliske prošlosti. Devedesetih kad smo u Rijeci imali rat na 100 kilometara udaljenosti, jesmo li paničarili ili padali u depresiju? Nismo, dapače dosta nas smo imali lijepo djetinjstvo. Sad kad je centar epidemije bio 1.000 kilometara od Shenzhena, što sam trebao napraviti, napustiti sve i orijentirati svoje planove općom medijskom panikom u Europi? Orijentiram svoje planove onime što vidim, a vidio sam da su u Shenzhenu dobro reagirali, poduzeli sve mjere i da je situacija pod kontrolom. Kinezi imaju iskustva u ovakvim situacijama, od potresa do tajfuna, kad god se takve neočekivane situacije dogode, daju najbolje od sebe, postanu disciplinirani i drže se uputa. To je pouka i za Riječane, slušajte upute naših doktora koji su, iz osobnog iskustva, sigurno bolji i kvalificiraniji od kineskih, i neće biti problema", rekao je.
'Cijeli cirkus s koronom je velik udarac za Kineze'
Riječanin smatra da je "cijeli ovaj cirkus" s korona virusom bio veliki udarac za obične Kineze i to iz nekoliko razloga. Ako se na stranu stavi zdravstveni aspekt i nekoliko tisuća žrtava, Defranza kaže da je virus blokirao većinu društvenih aktivnosti poput utakmica, koncerata i javnih druženja, a Kinezi se vole družiti. Drugi aspekt koji je navodi tiče se ekonomije.
Tourists with protective mask visit Florence on February 25, 2020 as Tuscany reported its first two cases of COVID-19. Italy's new coronavirus spread south on February 25 to Tuscany and Sicily, as the civil protection agency reported a surge in the number of infected people and Rome convened emergency talks., Image: 500964053, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Carlo BRESSAN / AFP / Profimedia
"Kad je epidemija SARS-a harala Kinom 2003. godine kineska ekonomija je još bila zemlja u razvoju, sada je druga ekonomija svijeta i BDP je tri puta veći nego 2003. godine. Ako kineska ekonomija staje, svjetska ekonomija staje, pogotovo Europa koja ovisi o kineskim turistima i izvozi automobile ovdje. Nije dobro za ovdašnje kompanije to što ljudi ostaju doma i ne rade u uredu ili tvornici. Vlada će sigurno pomoći jer je društvena stabilnost u pitanju, ali koliko će ovo sve skupa trajati do potpune normalizacije? Treći aspekt koji moramo uzeti u obzir je šteta imidžu zemlje, a Kinezi su opsjednuti reputacijom i obrazom. Zadnjih nekoliko godina su hvatali korak za Japanom i Južnom Korejom u mnogim stvarima (standardi, kvalitete, higijena...) i onda se dogodi ovo. U mojoj firmi su zadnjih par dana na pošiljkama robe pisali poruke 'Ne morate se bojati zaraze jer Svjetska zdravstvena organizacija je potvrdila da se virus ne zadržava dugo vremena na površini materijalnih stvari', do te točke smo došli. Teže je i Kinezima u inozemstvu koji su se i ranije borili protiv predrasuda, ova epidemija im sigurno ne pomaže. Četvrti aspekt je politički, ovo je težak ispit za lokalnu i centralnu vlast. Od potresa u Sečuanu 2008. godine kineska vlada nije imala tako veliki izazov, nije problem isključivo virus, već sve posljedice, od zastoja proizvodnje do smanjene potrošnje", ispričao je Livio Defranza za Novi list.