Osamnaestogodišnja Laura Dragaš iz Briševa u Ravnim kotarima maturantica je Turističke škole u Zadru koja se na prvi pogled ni po čemu ne razlikuje od svojih vršnjaka, živi sa svojom obitelji i odrastanju u velikom siromaštvu. Ta ponosna i hrabra djevojka o tome nikada nije voljela govoriti i mnogi su za njezin teški život saznali tek kada bi je prvi puta posjetili u njezinom domu.
Ne želeći se pomiriti s neimaštinom u kojoj živi s nezaposlenim roditeljima i mlađom sestrom, Laura je odlučila progovoriti o svome životu pred kamerama HRT-a.
"Ne želim da sestra dočeka moje godine u ovome"
"Tko god ovo gleda neka ne osuđuje, neka nam pomogne, to je sve što tražim. Moja sestra će sad napuniti 12, ne želim da moje godine dočeka u ovome. Narušeno mi je zdravlje, pada mi tlak i šećer, loše mi je, ne želim da i ona to doživi. Ovakav život ne zaslužuje nitko. Pokušala sam više puta naći krivca ali koliko god je bio kriv, toliko nije bio ni u mogućnosti. Ne mogu mu suditi", kazala je Laura za HRT.
Dom njezine obitelji mala je i trošna kućica u kojoj je kuhinja od svega nekoliko četvornih metara jedini prostor koji se grije. Soba u kojoj spava cijela obitelj nalazi se na drugoj strani dvorišta, a umivaonik i zahod su na otvorenome. Otac joj je radio u građevinskom sektoru, no prije nekoliko godina postao je višak i ostao bez posla. Majka se uspijeva zaposliti samo u vrijeme turističke sezone.
Dva i pol mjeseca radila da zaradi za maturalnu ekskurziju
Njezina obitelj živi od 1600 kuna socijalne pomoći, a pronalaženje posla dodatno im otežavaju rijetke autobusne veze sa Zadrom i okolnim mjestima. Sama Laura povremeno radi od svoje 14. godine, a najsretnija je, kaže, kada zaradi da može kupiti nešto za kuću. Dva i pol mjeseca radila je kao konobarica kako bi zaradila novac za odlazak na eksurziju.
"Kada se počelo govoriti o maturalnoj ekskurziji, profesori su rekli da će se za učenike slabijeg imovinskog stanja dati dvije besplatne ekskurzije. Zapisali su me, ali to nisam dobila", ispričala je za HRT.
"Dok sam bila manja bilo me sram, ali sad više nije"
Čak ni trošna kuća u kojoj živi s roditeljima i mlađom sestrom nije njihova. Za pomoć su se obraćali na brojne adrese, među ostalima i zadarskoj gradskoj upravi. Laura je svjesna da je teško moliti za pomoć, ali i da nema mnogo drugih mogućnosti.
"Uspjela sam svojim trudom puno toga i baš mi je drago. Ipak, kuću ne možemo renovirati, nije naša, a ovo je sve staro. Jedino rješenje bilo bi da se maknemo odavde. Dok sam bila manja bilo me sram, ali sad više nije. Želim završiti školu, upisati fakultet, raditi. Molim ljude ako ikako mogu da nam pomognu, mi ćemo biti zahvalni. Nije mi lako moliti, ali tražimo izlaz iz svega ovoga, ništa više", kazala je siromašna, ali hrabra i ponosna maturantica.
