Neodgovoran netko Hrvatima je odlučio izmaknuti i zadnji oslonac za koji su se grčevito držali.
Kontrolom rada farmaceuta u ljekarnama došlo se, naime, do otkrića kako se popularni lijekovi za smirenje, poput Apaurina i Praxitena, većinom mogu dobiti bez recepta, iako je zakonom drugačije predviđeno.
U najboljoj namjeri da zaštite neodgovorne građane od sebe samih, farmaceutski inspektori odlučili su takvoj praksi stati na kraj. Drakonskim novčanim kaznama, naravno. Tako će i najsusretljivija teta u ljekarni dva puta promisliti prije no što ispod pulta proda Apaurin, Praxiten ili kakav drugi spasonosni lijek za smirenje. Popustljivost bi je u tom slučaju mogla stajati i do 10 tisuća kuna, dok bi gazda ljekarne mogao dobiti kaznu i do 100 tisuća. Dovoljno da se svi počnu držati slova zakona kao pijani plota. Još jednom bi se mogla pokazati istinitom stara narodna izreka prema kojoj vrag leži u malim stvarima. Ne bi li izveli naciju na put boljeg mentalnog zdravlja, farmaceutski inspektori mogli bi veliki broj građana gurnuti preko ruba živčanog sloma na kojem se godinama klate upravo zahvaljujući činjenici da su Hrvati vjerojatno među vodećima u Europi u gutanju lijekova za smirenje i za spavanje. Za njih smo samo prošle godine iskeširali prilično velikih 5,5 milijuna kuna. No, sad je tome došao kraj. Mjesečni izvještaji iz banke i računi za režije morat će se otvarati bez pomoći šarenih tabletica. Ništa više neće maskirati ni to da je šef na poslu priličan sadist koji bi da se radi barem 16 sati dnevno bez plaćanja prekovremenog ili bez ikakve plaće, jer je "takva situacija". Gužve u prometu postat će još nepodnošljivije, neljubazne gospođe u dućanima teže će se podnositi i sve u svemu život će postati bolno stvaran. No, možda najbolnija tranzicija iz umirujuće omaglice u surovu stvarnost dogodit će se u sagledavanju društva i države u kojoj žive Hrvati. Država je to u kojoj je moguće da huligani koji su svirepo oduzeli život jednom tinejdžeru prođu s godinu dana zatvorske kazne, da ne bude kažnjena vojska poslodavaca koja na najbezosjećajniji mogući način izrabljuje svoje zaposlenike ne plaćajući im mjesecima i godinama pošteno zarađene plaće, ali da zato zatvor prijeti očajnom čovjeku koji se drznuo barem dio zarađenog nadoknaditi uzevši računalo šefu. U istoj toj državi moguće je da institucija zadužena za zaštitu temeljnih ljudskih i ustavnih prava građana presudi kako je nepotrebno održavanje referenduma koji su svojim potpisima zatražile stotine tisuća ljudi. Moguće je i da ministar financija mjesecima ubire harač na teško zarađene mjesečne plaće, kojima se ionako jedva spaja kraj s krajem, i da na kraju nikome nije dužan objasniti u koje je svrhe ulupan tako prikupljen novac. To je država u kojoj je stranka na vlasti već mjesecima zauzeta istjerivanjem vraga iz bivšeg obožavanog i neupitnog vođe Ive Sanadera. Umjesto da konačno upotrijebe svoje ograničene mentalne kapacitete i osmisle bilo koji način da prestanemo biti glavni luzeri u regiji, oni danima i noćima razbijaju glavu smišljajući kako će na što imbecilniji način napakostiti povratniku Sanaderu. Ozbiljno i strateški razmatraju koji će biti njegov idući potez i kako je najbolje na njega reagirati. Sve skupa izazivalo je golemi osjećaj gađenja, čak i u vrijeme dok se narod mogao neometano 'drogirati', ali sad bi moglo postati doista nepodnošljivo.
Budući da građani brojnih europskih država mjesecima prosvjeduju uz daleko puniji želudac i zbog daleko manjih nepravdi koje im nanosi njihova vlast, jedno od racionalnih objašnjenja nevjerojatne smirenosti kojom Hrvati podnose nesposobnu i korumpiranu političku elitu moglo bi, naime, biti da smo europski prvaci u gutanju tableta za smirenje.
Jedan od rijetkih koji je, čini se, shvatio važnost trenutka, te pokušava napraviti nešto da se narod i dalje održi pod kontrolom i ne krene na ulicama tražiti pravdu, potpuno je neočekivani junak, politički bljedunjavi ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković. Shvativši kako bi pogubne mogle biti posljedice otrežnjenja građana, naš se ministar trudi svim silama što prije dekriminalizirati posjedovanje manje količine marihuane. Bravo, ministre! Kad nam već niotkud nema spasa, 'trava smijalica' uopće se ne čini blesavim rješenjem. Ili?
