Gledaš kordon policije kako se topi na suncu dok blokira radnicima DIOKI-ja prilaz Markovom trgu i na prvi pogled nije tako strašno. Prvo, radnici stvarno nisu dobili dozvolu za okupljanje zato što nisu ni mogli – Markov trg još nije "oslobođen" za narod. Drugo, policija nije angažirala svoje "nindža kornjače" za obranu "svetog brda", što je redovito radio HDZ. I, ono najbitnije, ovaj put su se suzdržali od hapšenja sindikalnih čelnika. U ovom slučaju bi tome odgovaralo uhićenje članova stožera za obranu DIOKI-ja. Metoda je to isprobana na Braču, u Jadrankamenu. Budući da znamo kako je to završilo – sveopćom brukom – ni ne čudi, zapravo, što su ovaj puta odustali od takvog nasrtaja na očajnike iz još jedne upropaštene tvornice.
Sjetite se rovova
Opametili su se. Bar malo. Na radnike se ovaj put ide suptilnije.
Iako su bundžije svašta dovikivale policiji i pozivale ih da se sjete vremena kad su neki od njih u rovovima bili s iste strane kao i policajci, nikome od prosvjednika, zapravo, nije palo na pamet da ozbiljnije krene probijati kordon. Zašto? Zato što među tim policajcima, zapravo, nije bilo njihovih ratnih drugova. Poslali su 30-godišnjake na njih, a rijedak je prizor za ovakva "druženja" vlasti i građana bila i pojava policijske službenice nježne vanjštine u kordonu.
Šanse za novi posao ravne su nuli
Jedan je radnik komentirao: "Nikad ne bih mogao napasti uzrast svoga sina." A potpuno je svjestan da će, izgubi li posao, potonuti u sivu masu 50 i nešto godišnjaka sa šansama za zaposlenje ravnim nuli. Da je prije toga otvorio novine koje je financijski upropastio isti čovjek kao i njegovu firmu, Robert Ježić, shvatio bi i da je Hrvatskom počela harati nova vrsta hijena. Novi list je, naime, objavio priču o firmi koja se bavi liječenjem "glavobolja" koje radnici zadaju svojim šefovima, recimo pozivima inspekciji.
"Menadžer ste koji želi biti 100 posto siguran kad donese odluku o ukidanju naknade za prijevoz, smanjenju plaće, ukidanju božićnice, ukidanju drugih beneficija radnika? Mi smo pravo rješenje za vas!", piše u distopičnom oglasu ove konzultantice. Ime njene firme nećemo navoditi iz higijene i naivne nade da pridonosimo neznanju makar jednog poslodavca spremnog da joj plati instrukcije za rezanje plaća, prava i broja zaposlenih bez isplate dužnih otpremnina. Recimo tek da zvuči tako progresivno i obećavajuće, kao da su ga u zajebanciji osmislili Huxley i Orwell dok su žderali psilocibinske gljive.
Konzultantica savršena za burzu
Konzultantica, kojoj ovom prilikom želimo da i sama završi na burzi, radila je u jednoj od onih agencija za privremeno zapošljavanje. One se uglavnom uklapaju u današnje doba grabeži onih koji jure za profitom i gledaju kako unijeti više fleksibilnosti i čireva na želucu na tržište rada. Koliko pomažu da se netko zaposli, toliko i odmažu da firme uzimaju ljude za stalno. No, to je druga priča.
Konzultantica je savršena za burzu jer je taman dovoljno stara da bi imala vrijedno iskustvo i dovoljno mlada da se uputi u još koji novi životni izazov ili kako li je već nogu u dupe okrstio novinski nakladnik Ninoslav Pavić. Ipak je to mijenjanje karijera i počinjanje uvijek iznova trend koji nam nameće ministar rada Mirando Mrsić. On je prije politike u svom životu, šatro, stigao biti i rudar, i blagajnica, i nuklearni fizičar.
Milanović i prijatelji
Naš privremeno spašeni radnik DIOKI-ja stoji nešto drugačije na tržištu koje boduje ljude po maglovitom kriteriju "zaposlivosti". Privremeno je spašen, naime, ulaskom vjerovnika u vlasničku strukturu firme, ali to mu ne garantira da će radni vijek moći dostojanstveno privesti kraju. Vlada predvođena Milanovićem i prijateljima (pri čemu nije riječ o poslodavcima koji bi rado ukinuli pokoje pravo iz kolektivnih ugovora) već je odlučila da su ključne točke Zakona o radu mrtve. To znači lakše micanje onih ljudi iz kojih je iscijeđeno dovoljno.
Penzija je s 30 i kusur godina staža strašno blizu, ali strašno daleko. Ipak, jedan od radnika s upravo toliko staža nije ušutkavao svoje kolege u jednom od bizarnijih momenata ovog prosvjeda. Iako je na transparentima pisalo da žele raditi, neki su tražili da im se jednostavno podijele otkazi i plati ono što su odradili ove godine. Čovjek se valjda osjeća dovoljno poniženo dok mjesecima pokušava namiriti svoje vjerovnike i gleda svog dužnika kako se pravi lud. Kad samostalno zarađuješ za sebe i obitelj dulje od 30 godina, dugovanje prijateljima i rođacima, bližim ili daljim, dođe ti, vjerojatno, kao nekakav kateter koji te žulja i vučeš ga za sobom, a on ti iz organizma ubrzano cijedi vrijeme i volju. Stavljen si u situaciju da čekaš i šutiš, jer brze kretnje su u današnje vrijeme često kontraproduktivne. A to traje mjesecima.
Metastaze nelikvidnosti
Što se budućnosti tiče, izvjesno je samo da će ti trebati još novca. A tko će ti uopće biti spreman posuditi, kad ti je – da se izrazimo po Liniću i Miljeniću od neki dan – nelikvidnost davno metastazirala u insolventnost?
Otkaz nakon takve mučnine, vjerojatno, dođe kao oslobođenje. Vratiš dugove, nemaš posao, ali si na nuli, ako imaš sreće i nemaš kredit.
Problem je u tome što je šutnja pametniji izbor samo kratkoročno gledano. Dugoročno, šutnja uvjetovana strahom od otkaza, pogotovo kad je riječ o kriminalu, dovodi uglavnom do točke gdje svi, do zadnjeg kolege, ostaju bez posla. To jedan je od odgovora na pitanje zašto nam je Zavod za zapošljavanje tako krcat, ali i zašto imamo stotine tisuća nezaposlenih u prijevremenoj mirovini. Njih financiraju sadašnji i budući radnici porezima i ogromnim davanjima od plaća, zbog kojih opet cvjeta rad na crno.
Pouka španjolskih rudara
A zamislite da je samo pedeset posto radnika danas upropaštenih firmi, u trenutku kad ih je Vlada odlučila izručiti mangupima, reagiralo osnivanjem stožera za obranu. I onda da su slično kao i španjolski rudari pokazali što misle o tome da nema para za proizvodnju, ali se ima za saniranje banaka ili tajkuna?
Često se spominje kako su u prošlosti radnici prolijevali krv da bi imali kolektivne ugovore, osmosatno radno vrijeme, pauze, regres. Kriza je, kažu, gadna, ali nadajmo se da se raspodjela njenog tereta može obaviti i bez zolja kućne izrade.
