Ideologem "antifašizam" ne nalazi se u Ustavu
Podsjećajući da su nevladine udruge i HND optužili Hasanbegovića zbog izjave da antifašizam nije temelj države već floskula koja nema utemeljenje u ustavnom tekstu, HHO ističe da se ideologem "antifašizam" doista ne nalazi u Ustavu.
U preambuli Ustava u sklopu izričaja o državno-pravnom kontinuitetu hrvatske države stoji da se taj kontinuitet nastavlja u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju NDH, te u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, te ustavima NRH i SRH.
No, u izvorišnim ustavnim osnovama jednako tako stoji da je "na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski narod na prvim demokratskim izborima (1990.) slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost".
Iza "antifašizama" pokušava se skriti komunistički sustav
"Drugim riječima u izvorišnim osnovama stoji da je hrvatski narod demokratskim izborima odbacio komunistički sustav i Jugoslaviju, koji se i sada pokušavaju sakriti iza ideologema ‘antifašizam’", tvrdi HHO.
U hrvatskom slučaju ideologem "antifašizam" označuje povijesno iskustvo zatiranja političkih, građanskih, državljanskih i ljudskih prava, pa je on u hrvatskoj povijesnoj memoriji sinonim za zločin, dok je antifašizam u europskom kontekstu sastavni dio termina antitotalitarizam, koji podrazumijeva podjednak odmak od fašizma i komunizma.
"Režim (u ovom slučaju jugoslavenski komunistički), koji je odgovoran za zločine jest zločinački. Lideri odgovorni za zločine jesu zločinci, a oni koji opravdavaju zločine otvaraju vrata novim zločinima. I to je pravo lice onih koji se skrivaju iza jugoslavenske (a danas hrvatske) inačice 'antifašizma'", poručuje HHO.
Tvrdnje o ustaškom karakteru nove vlasti su velikosrpska retorika
HHO smatra kako je neosporno da su hrvatski antifašisti-komunisti, kao Staljinova produžena ruka, vodili oružanu i ideološku borbu protiv same ideje o hrvatskoj državi, a nositelje te ideje progonili do smrti i istrebljenja. Zbog toga "slavljenje masovnih ubojstava i masovnog ubojice – diktatora Tita – koji je između '45. i '51. pobio pola milijuna ljudi, ne može biti civilizacijska vrijednost i ne može se nazvati antifašizmom".
Hrvatski narod je Domovinskim ratom izborio državnu i političku slobodu, boreći se upravo protiv sustava vrijednosti koji se krio iza ideologema "antifašizam", a glavne optužbe iz redova velikosrpskog agresora svodile su se na tvrdnju da su u Hrvatskoj na vlasti fašizam i ustaštvo koje treba zaustaviti oružjem.
"Oni koji danas optužuju novu hrvatsku vlast, pa prema tome i velik dio hrvatskog naroda koji je tu vlast slobodnom voljom izabrao, a koje tužitelje predvodi bivši premijer Zoran Milanović, svojim tvrdnjama o ustaškom karakteru nove vlasti nastavljaju tu istu velikosrpsku retoriku i politiku", kaže HHO.
Pritom ističe kako je HND-ova tvrdnja da je Hasanbegović bio član Pavelićeva Hrvatskog oslobodilačkog pokreta "notorna laž", dok besmislicom smatra HND-ovo objašnjenje da se protivi imenovanju Hasanbegovića za ministra kulture jer je taj resor "nadležan i za discipliniranje nepoćudnih novinara". HHO tvrdi da Ministarstvo kulture nema nikakvo zakonsko uporište za discipliniranje novinara, koji u 90 posto slučajeva rade u privatnim medijima.
