Prije nepune dvije godine, dok je Hrvatsku tresla groznica Agrokor, premijer Andrej Plenković je novinare i medije koji su kritički pratili cijeli slučaj optužio za sudjelovanje u hibridnom ratu protiv Hrvatske. Bio je to dan kad je Plenković proglasio hibridni rat protiv zdravog razuma pripadnika nacije čijom vladom predsjeda.
Glavni sigurnosni stručnjak Robert Kopal, najbliži suradnik najbližeg premijerovog suradnika, ministra policije Davora Božinovića, koji je u to doba javnosti objašnjavao što bi uopće bio hibridni rat, ni godinu kasnije postat će premijerov posebni savjetnik za nacionalnu sigurnost. Slavu će taj stranački šef Odjela za analitiku i članstvo steći u svibnju ove godine proglašenjem crnog labuda glavnim krivcem za debakl HDZ-a na europskim izborima.
Otad se Kopala nije moglo često vidjeti u javnom prostoru, ali sudeći prema dvije aktualne i po demokraciju opasne situacije - pokušaju nametanja Plenkovićevih pravila igre u HDZ-u i hapšenju novinara Gordana Duhačeka - čini se kako zapovjednik stožera za hibridni rat marljivo lovi onog svog crnog labuda.
Ispitivanje novinara na odjelu za terorizam
Uz sve strahote koje smo dosad doznali o pokušaju zastrašivanja novinara Indexa Gordana Duhačeka, jedna od najvažnijih informacija je da je Duhačeka uhapsio policijski odjel za organizirani kriminal kako bi ga priveo na ispitivanje odjelu za terorizam. Nije li to zbilja logičan i opravdan izbor specijalnih policijskih snaga kad je riječ o borbi protiv sprdačine sa stanjem države i nacije ili borbi protiv kritičara sistema? Nije li to logičan i opravdan izbor specijalnih policijskih snaga u ratu protiv hibridnog rata protiv Andreja Plenkovića?
A taj se rat rasplamsao i proširio i na HDZ-ov front pa od kampanje za europske izbore u njemu više ne sudjeluju samo pojedini novinari i mediji, nego i skupine HDZ-ovih diverzanata, koje je otkrio Kopal, a čiji se pojedini zapovjednici polako izvlače iz rovova i pripremaju za konačni obračun. Zato je Andrej Plenković odlučio nametnuti nova pravila igre prijestolja premda su ga dosad važeća i dovela na vlast u rujnu 2016. godine.
Kad je prije točno tri godine prigrabio vlast očekivalo se kako će demokratizirati i pročistiti zalutali, zapušteni i rasklimani HDZ, ali se ubrzo i to očekivanje pokazalo posve pogrešnim, štoviše, Plenković je samo armirao teren koji su mu, svaki na svoj način, pripremili predšasnici Ivo Sanader i Tomislav Karamarko. Uz HDZ-ovo se ime kod kuće i dalje prvenstveno vežu i korupcija i nepotizam, i tiranski odnos prema novinarskim slobodama i slobodi govora, i potpuna kontrola pravosuđa i represivnih organa, i amoralna politička trgovina i povijesni revizionizam, i privatizacija državnih interesa i kršenje zakona.
HDZ zanima samo vladanje Hrvatskom
Andreju Plenkoviću očito nikad nije ni bilo na umu da u tom pogledu bilo što mijenja nabolje jer ni njega ni njegove birače, a i većinu članova stranke takve promjene naprosto ne bi zanimale. Osim možda prekida političke trgovine s HNS-om i(li) Miloradom Pupovcem, ali i to biva prigodno i ne predstavlja ozbiljan problem sve dok imaju osjećaj kako im osiguravaju ostanak na vlasti. A vladanje Hrvatskom i njezinim dobrima, pod svaku cijenu, uglavnom je sve što tu ekipu u vrhu HDZ-a uopće i zanima.
Problem junaka hibridnog rata Andreja Plenkovića je samo taj što su i neki drugi (Davor Ivo Stier i Miro Kovač) pomislili kako bi sve to mogli isto kao i on, ako ne i bolje od njega, pa im sad posve želi začepiti usta i pat-pozicijom osujetiti narasle ambicije. Lukavo je on to posložio: prestanu li ga kritizirati umanjit će si šanse za pobjedu na unutarstranačkim izborima, a ako ne prestanu proglasit će ih glavnim krivcima za rušenje rejtinga stranke i mogući poraz Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima (koju najradije ne bi ni kandidirao, ali nije imao izbora). Ali zaboravlja kako će se i u slučaju pobjede Miroslava Škore također moći govoriti o pobjedi HDZ-a, samo što to ne bi bio Plenkovićev HDZ.
U neizvjesnu četvrtu godinu stranačkog (i premijerskog) mandata Andrej Plenković ulazi uzdrman unutarstranačkim previranjima, zbog kojih i strahuje od odluka Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa čiji rad pokušava blokirati pravnim nasiljem, ali ni to ga ne sprečava da bira najgluplja sredstva u hibridnom ratu protiv zdravog razuma.
Dok nam nakon svih svinjarija njegove stranke i vlade prigodno predizborno cementira verbalni delikt, Plenković velikodušno časti najmizernijim propagandnim uradcima poput onih pripremljenih za šefa stranačke mladeži Domagoja Mikulića i viteza stranačke stareži Željka Reinera povodom saborskog aktualca, a kakvih se zbilja ne bi posramili ni drug Tito ni KPJ na Dan mladosti.
Pokopat će ga taj Kopal.
