Saborski zastupnik HDZ-a i psihijatar dr. Ivan Ćelić na svom je Facebook profilu komentirao slučaj u kojem je doktorica, koja je liječila muškarca koji je skrivio prometnu nesreću na naplatnim kućicama Sveta Helena, kažnjena s 5000 kuna jer nije javila promjenu njegovog zdravstenog stanja.

U objavi pod naslovom ''Liječnici liječe, a ne progone. Poštujete to'' podsjetio je na institut liječnike tajne, te naglasio da je on naročito bitan u psihijatriji.

Status Ivan Ćelića prenosimo u cjelosti:

"Institut liječničke tajne osnova je odnosa liječnik-pacijent, a odnos je, osobito u psihijatriji, osnova lječidbenog procesa. Osnova!!!! Teško je zamisliti kako ćete suradljivost u liječenju oboljelih sa psihičkim smetnjama, koja je osnovni problem u liječenju, ostvariti tako da ćete svog pacijenta odmah prijaviti policiji znajući da je on možda potencijalno opasan pa ćete se u najmanju ruku željeti zaštititi od ovakvog linča liječničke struke. Jer, otkud znate kako će neka promjena zdravstvenog stanja djelovati?

Liječnička tajna je temeljni standard liječenja i ne može biti derogiran bilo kojim zakonom. Time se nezamislivo narušava dignitet liječničke struke. Zamislite npr. da zakonom naložimo odvjetnicima da odaju svoje klijente, a sve zbog njihove možebitne potencijalne opasnosti?

I u zakonima koji se tiču liječništva postoji institut odavanja liječničke tajne u situacijama kada je interes pojedinca ili društva ugrožen i kada nadilazi obvezu čuvanja tajne. Sada se to načelo proširuje na sve potencijalne opasnosti koje bi bilo koja promjena zdravstvenog stanja mogla uzrokovati. Treba znati kako nema zakona kojim se mogu pokriti sve situacije niti zakona koji bi bio zalogom kako se ovakve tragične situacije neće događati. Potencijalne opasnosti nije moguće izbjeći žrtvujući slobodu ljudi i njihovo pravo na privatnost.

Incidentne i tragične situacije poput ove uvijek će se događati i njih nije moguće izbjeći. Možemo li spriječiti da neodgovorni ljudi sjednu za volan pa i u situacijama kada im je dozvola oduzeta? Daje li nam to za pravo prijavljivati sve potencijalne opasnosti pri čemu se to potencijalno može i ne mora dogoditi? Kako procijeniti to potencijalno?

U potrebi da se brže bolje nađe krivac, zaboravljamo na osobnu odgovornost ljudi koji pod utjecajem alkohola ili droga sjedaju za volan ili su u takvom stanju da i sami znaju kako nije uputno voziti (zbog teške glavobolje, umora, nervoze....) Gdje je njihova odgovornost? I kako biti odgovoran za njihovu neodgovornost?

To su isti ljudi koji podižu novce u bankama, glasuju na izborima, rade, donose odluke; dakle, imaju očuvanu poslovnu sposobnost. Ne zaboravimo da vas i u slučaju gripe vaš liječnik može prijaviti policiji jer s temperaturom i kašljem ne možete voziti. Ili i sami znate da pod temperaturom ne možete voziti?

S druge strane, zdravstveno stanje se može promijeniti u vrlo kratkom vremenu i kao takvo ga nije moguće anticipirati.

Svaki zakon i svaku odluku treba staviti u načelo razmjernosti; tako da se ostvarivanjem prava pojedinca ne narušavaju prava drugih, znajući kako nema zakona koji bi pokrio sve situacije, posebice one potencijalno opasne. Pa i da prijavimo sve ljude čija potencijalna zdravstvena stanja mogu biti opasna, bi li ovakvih nesreća bilo manje? Ili, bi li ih uopće bilo?

Liječnici ne bježe od svoje odgovornosti prijavljivanja ozbiljnih stanja koja nisu spojiva s vožnjom, koja izravno ugrožavaju druge i koja ne mogu biti predmetom liječničke tajne. No, širiti taj krug na sve potencijalne opasnosti, pri čemu individualno procjenjujemo razinu opasnosti, znači kažnjavati i stigmatizirati oboljele od bilo kojeg poremećaja (pa i lakšeg) i dovesti liječnika u apsurdnu situaciju provoditelja tih kažnjavanja."