Ivan Đikić je inače direktor Instituta za biokemiju Sveučilišta Goethe u Frankfurtu i znanstveni direktor Centra izvrsnosti Frankfurt (CEF), te dobitnik niza uglednih priznanja među kojima se ističe nagrada Američkog udruženja za istraživanje raka (AACR).
Zanimljivo je da je na sjednici Razreda za medicinske znanosti održanoj prije mjesec dana Ivan Đikić dobio 12 glasova, pa je na temelju toga bio nominiran kao jedini kandidat za dopisnog člana. No, na sjednici u srijedu, kada je trebalo donijeti odluku o njegovoj kandidaturi, Đikić je u oba kruga tajnoga glasovanja dobio 7 od potrebnih 10 glasova.
"Glasovanje je tajno i teško je sada spekulirati o tome. No, možda je jedno od objašnjenja to što prof. Đikić djeluje i u Hrvatskoj pa ne bi trebao biti kandidiran za dopisnog nego za člana suradnika ili redovnog člana HAZU", rekao je za Jutarnji list akademik Zvonko Kusić, tajnik Razreda za medicinske znanosti.
Inače, ideja o Đikićevoj kandidaturi za dopisnog člana HAZU potekla je od akademika Davorina Rudolfa. Akademik Dragan Dekaris iz Razreda za medicinske znanosti, koji je predložio Đikića za dopisnog člana, priznao je da je razočaran glasovanjem.
"Osobno ne poznam prof. Đikića, bio sam samo na jednom njegovu predavanju, ali sam upoznat s njegovim radom i uspjehom u svijetu. Smatrao sam da je odličan kandidat za dopisnog člana", rekao je Dekaris.
I prof. Đikić je za Jutarnji naglasio da sam nije inicirao svoju nominaciju.
"Pristao sam na to jer kao dopisni član ne bih imao nikakvu financijsku ni materijalnu dobit, a želio sam nekim svojim idejama pomoći programe HAZU. Zašto je Razred medicinskih znanosti odbio moju nominaciju iako me u početku predložio, nije mi jasno", rekao je Đikić.
Podsjetimo, HAZU je svojedobno odbio primiti i Miroslava Radmana, jednog od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika i člana Francuske akademije znanosti. Godine 2006. nije izbran za redovitog člana HAZU, a tada su neki akademici to opravdavali činjenicom da Radman već ima status dopisnog člana, koji je pandan redovnom članstvu, ali za hrvatske znanstvenike u inozemstvu.
Prethodni članci:
arti-201002040008006 arti-201002250400006 arti-201001100484006