Da su u HŽ-u uistinu odlučili nabaviti luksuznu njemačku limuzinu, može se zaključiti iz natječajne dokumentacije objavljene u oglasu javne nabave. Ondje se navodi niz traženih performansi vozila, koje ukupno može zadovoljiti samo VW Passat. Osim osnovnih dimenzija vozila i snage motora, kao nužan uvjet navodi se metalik boja ''deep black perieffek'', koja je inače samo u ponudi vozila VW koncerna, jednako kao i automatski klima-uređaj Climatronic. Ipak, da je riječ baš o Passatu, svjedoči zahtjev za ''blue motion technology start stop sustavom, s pohranom energije kočenja''.
Riječ je o VW-ovoj tehnologiji koja se, od automobila dostupnih na našem tržištu, ugrađuje samo u Passate. Na temelju toga, piše Večernji list, jasno je da je riječ o namještenom javnom natječaju, organiziranom tako da uvjete može ispuniti samo jedan ponuđač.
HŽ je u financijskom kolapsu, radnicima su smanjene plaće, a do kraja godine bit će podijeljeno i otprilike 2500 otkaza. Nejasno je stoga kako u takvoj situaciji, ali i uz značajan postojeći vozni park, u upravi mogu opravdati trošak od 320.000 kuna za nabavu nove luksuzne limuzine. A da je riječ o luksuznom vozilu, pokazuju i tražene performanse.
Ista se stvar radi već godinama
Tako su u HŽ-u poželjeli kabinu automobila s grijanim kožnim sjedalima, ručicom mjenjača presvučenom kožom, te ukrasnim letvicama desert bež boje, od brušenog aluminija i korijena orahovine. Izvana bi željeni automobil morao biti opremljen kromiranim letvicama, aluminijskim naplacima, te retrovizorima i branicima u boji vozila. Zanimljivo je i da se – unatoč tome što je riječ o službenom vozilu – traži sportski ovjes, snižena udaljenost šasije od tla, ali i dvije isofix instalacije za pričvršćivanje dječjih sjedalica. Iako se takve instalacije danas gotovo redovito ugrađuju u automobile više klase, nejasno je zašto se navode kao uvjet pri kupnji službenog vozila.
Kako objašnjava jedan bivši djelatnik Hrvatskih željeznica, riječ je o uhodanoj praksi menadžera u kompaniji.
''Ista se stvar radi već godinama. Menadžeri prema svojim ugovorima imaju pravo na odlasku preuzeti službene automobile, pa uzimaju nova vozila s namjerom da ih kasnije jeftino kupe. Kad su se vozila kupovala, to se radilo kroz ubrzanu amortizaciju, a sad se radi preko leasinga. Tri godine leasinga – do kraja mandata direktora – otplati tvrtka, a onda ga on na odlasku povoljno otkupi od leasing kuće. Zato su performanse službenih automobila prilagođene privatnim potrebama direktora'', kaže Večernjakov izvor.
