Na snagu je 1. travnja ove godine stupio novi Zakon o svjetlosnom onečišćenju koji je znatno pooštrio pravila u odnosu prema zakonu iz 2012.
Trenutno se čeka donošenje pravilnika za što je rok 12 mjeseci od
stupanja zakona na snagu, a rok za jedinice lokalne samouprave da
donesu i usklade vlastite akte i planove je 12 mjeseci od
donošenja pravilnika. Zanimljivo je istaknuti kako ne postoji
regulativa Europske unije koja Hrvatsku obvezuje na odluke u tom
zakonu, a čini se da ni u Europi nisu toliko rigorozni oko
"onečišćenja mraka", piše
Glas Slavonije.
Ranko Skansi, dopredsjednik Hrvatskog društva za
rasvjetu (HDR), smatra da su u izradi novog zakona učinjene
pogreške, s obzirom na to da u njegovoj izradi nisu sudjelovali
školovani rasvjetari, već astronomi u suradnji s Ministarstvom za
zaštitu okoliša i energetiku. "Učinjeni su određeni propusti koje
moderna industrija ne može pratiti, a, konkretno, riječ je o
temperaturi bijele boje svjetla za vanjsku rasvjetu jer
industrija ne može proizvesti 2700 K (kelvina) svjetla. Velike
kompanije sigurno neće otvoriti novu seriju lampi samo za
Hrvatsku s tim zahtjevima, a one bi uostalom koštale puno više
nego što koštaju današnje od 4000 K''.
Skansi tvdi da "nema alternative LED-u jer LED izvor je puno
štedljiviji od svih prethodnih izvora".
"Svaka zamjena javne rasvjete radi se s LED-om, no ako je on
skup, onda tvrtke koje to financiraju, najčešće kroz europske
projekte, na bazi razlike u cijeni potrošnje, odnosno koliko ste
trošili do danas i od danas isplaćuju tu tehnologiju, tako da
lokalna samouprava daje minimalne iznose za to. Ako zbog cijene
nabave rok u kojem se tehnologija isplati bude 15 godina, ni
jedna kompanija to neće prihvatiti jer je njima prihvatljiv rok
od pet do sedam godina. O pitanju rigoroznosti za ovu vrstu
problema smo pioniri u Europi, Talijani na primjer imaju pravila
o kojima odlučuju regije svaka za sebe, Francuzi su sa svojim
odredbama puno tolerantniji od nas, a slični su nam Slovenci",
kaže Skansi. I postavlja praktično pitanje vezano uz uske ulice
kakvih ima puno u Istri i Dalmaciji, gdje javna rasvjeta
neizbježno "udara" u nečije prozore, ali rješenje svakako nije
njezino gašenje, dakle postoje mjesta gdje je nemoguće
intervenirati.
Jedna od stavki iz zakona kaže da je "zabranjeno rabiti
svjetlosne snopove bilo kakve vrste i oblika usmjerene prema nebu
ili prema vodnom tijelu", a to bi u praksi značilo da će se sve
podne svjetiljke koje su krasile šetnice, parkove, pa čak i
dječja igrališta morati ukloniti, čemu se protive i u HDR-u. Ono
protiv čega se bore u HDR-u su billboard reklame, odnosno
megaekrani jer su oni daleko prejaki i ne smanjuju svoj
intenzitet noću, nego svijetle jednako kao i danju.
S druge pak strane, Boris Štromar, dopredsjednik
udruge Naše nebo - udruga za zaštitu noćnog neba, kaže da zakon
nije prerigorozan, nego je preliberalan: "Slovenija ima stroži
zakon (točnije, uredbu) još od 2007. godine. Što se tiče
korelirane temperature (CCT), ona se odnosi na boju koju
emitiraju svjetiljke i dopušteno je do 3000 K, ne do 2700 K.
Klasične visokotlačne natrijeve svjetiljke koje su još uvijek
najbrojniji tip rasvjete u Hrvatskoj imaju CCT od 1800 do 2200 K,
dakle to je industrijski standard. LED svjetiljke (koje su se
počele u nas postavljati tek od 2012. nadalje) imaju problem
emisije svjetlosti u plavom spektru, što je iznimno štetno za
zdravlje, okoliš i sigurnost u prometu, i zato je postavljeno
ograničenje na 3000 K. LED od 3000 K je industrijski
standard".
Međutim, problem se javlja jer su mnogi gradovi i općine krenuli
u obnovu javne rasvjete, ali prema "starom modelu", tj. sa
svjetiljkama od 4000 K. "Naša industrija rasvjete nije zadovoljna
jer ne mogu dovršiti postavljanje neekoloških LED svjetiljki od
4000 K koje bi za pet godina morali ponovo zamijeniti s
‘ekoloških‘ 3000 K. A sad im je i teško opravdati postojeće
projekte jer općine vide da su ih vukli za nos. Ograničenje je u
prvoj verziji zakona trebalo biti 2700 K, što je industrijski
standard za LED svjetiljke koje koristimo kod kuće već godinama,
no rasvjetna industrija se umiješala u izradu zakona između dva
čitanja i ograničenje je stavljeno na 3000 K", dodaje
Štromar.
"Zabrana svjetlosnih snopova bila je jedina zabrana u prvom
Zakonu o svjetlosnom onečišćenju koji je na snazi od 2012. U
novom zakonu, na intervenciju rasvjetara, došlo je do promjene,
tako da su svjetlosni snopovi dopušteni za vrijeme javnih i
privatnih manifestacija i zabava. Dakle, u korist industrije
rasvjete promijenjena je jedina zabrana koja je postojala u
starom zakonu. Sad svi mogu proglasiti da imaju ‘zabavu‘ i
‘privremeno‘ upaliti reflektorske snopove 364 dana u godini,
jedan dan ugasiti, i to je dovoljno", kaže Štromar.
Smatra kako nije potrebno posebno financiranje usklađivanja javne
rasvjete s novim zakonom. "Rok za zamjenu svjetiljki je 12 godina
od donošenja podzakonskog akta, što je ukupno bar 13 godina ako
se taj akt donese - jer za prošli zakon nije donesen. Od 2012.
godine imali smo golemo povećanje svjetlosnog onečišćenja i
zamjenu starih svjetiljki LED svjetiljkama, i sad je odjednom
problem financiranje. Zamjena rasvjete često se financira prema
ESCO modelu, odnosno tijekom sedam do osam godina se iz ušteda u
potrošnji električne energije otplaćuje kredit za novu rasvjetu",
kaže.
Mnogima je problematično tretiranje krajobraznog osvjetljenja,
odnosno osvjetljenja trgova, spomenika, parkova i ostalih javnih
prostora, za što Štromar predlaže da svjetiljke budu ostavljene
nisko i indirektno osvjetljavaju put. "Takvo rješenje bilo bi
idealno za našu obalu, da ljudi mogu uživati u romantičnoj šetnji
uz more, umjesto da im sterilne LED lampe bliješte u oči kao da
su pod stadionskim reflektorima ili u operacijskoj dvorani. Što
se tiče pročelja, ista je stvar, trebaju se postaviti sjenila da
svjetlost ne bježi u okoliš i ljudima u prozore. Naime, i kod
pročelja je dopušteno da svjetla budu usmjerena i odozgor, ali i
iznad linije horizonta, samo da svjetlost ne ide sa strane u
okoliš", zaključuje Štromar.
Na razini jedinica lokalne samouprave za provedbu zakona bit će
zaduženi komunalni redari, a na upit o njihovu educiranju kako bi
bili sposobni prepoznati je li javna rasvjeta u skladu sa
zakonom, u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike odgovornost
su prebacili na jedinice lokalne samouprave u čijoj su
nadležnosti redari. Inače, ako inspektori iz područja zaštite
okoliša i elektroenergetike u provođenju nadzora utvrde ili
posumnjaju u povredu propisa, dužni su o sumnji obavijestiti
nadležnu inspekciju, odnosno komunalnog redara, dakle komunalni
redar je taj koji je ovlašten odrediti mjere i rok za njihovo
otklanjanje.
