Svečano otvorenje novog čiovskog mosta, održano u utorak, 17. srpnja, vrvilo je od visokih uzvanika: stigao je premijer Andrej Plenković osobno, ali i potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva i prostornog uređenja Predrag Štromar, ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministrica regionalnog razvoja i EU fondova, Gabrijela Žalac, župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban. Od početka gradnje je prošlo tri i pol godine, a radi se investiciji vrijednoj 32 milijuna eura, od čega je 85 posto bespovratnih sredstava. S obzirom da su u medijima najviše odjeknule izjave premijera i ministra, odlučili smo o mostu porazgovarati s gradonačelnikom Trogira, Antom Bilićem.
Na otvorenju mosta za Čiovo rekli ste da je otvoren most na koji se čekalo 50 godina. U čemu je bila specifičnost ovog projekta, zašto se čekalo, zašto je trajalotako dugo?
Dio razloga je taj što se radi o ozbiljnom, velikom mostu kakvi se ne rade svaki dan u Hrvatskoj, a moguće da je jedan od razloga i to što je postojala fizička veza između otoka i kopna, koliko god stari most bio nedostatan, pa nikad nismo bili tretirani kao prioritet.
Na otvorenje je došao i premijer Plenković, i nekoliko ministara iz Vlade. Jeste li stekli dojam da ova Vlada želi malo više prisvojiti zasluge za konačan završetak radova? Vi ste i izrijekom naglasili da bi ovaj projekt trebao nadići stranačku pripadnost?
Radi se o prevažnom projektu koja je iznad bilo kakvih stranačkih podjela, a za njegovu realizaciju treba puno više od jednog mandata i stvarno ne bih htio politizirati oko toga. Danas je premijer Plenković, župan Boban, a ja gradonačelnik i to je velika čast, ali hvala svima koji su na bilo kakav način sudjelovali - od ove do bivših vlada, mojih prethodnika koji su lobirali, tražili, grintali, do Hrvatskih cesta -koji su usprkos svim problemima napravili velik napor da se most otvori ovo ljeto. Čekali smo predugo, ali smo dočekali i uživajmo u tome. Otvaranje ovakvog mosta zaslužuje prisustvo vlade i ministara i iskreno bih volio da je sam čin otvaranja bio još spektakularniji, te da je protokol uključivao još više naših sugrađana jer nama Trogiranima i Čiovljanima je to bio povijesni dan i kao takvog smo ga na koncu i obilježili.
Hoće li doista Trogir svake godine slaviti dan otvorenja mosta? Ili je to bila više metafora, poruka da taj dan ne treba zaboraviti?
Pa u većoj ili manjoj mjeri obilježit ćemo ga svake godine. Svima koji žive ovdje to nije potrebno posebno objašnjavati. Za mnoge će ovo biti dan nakon kojeg će im život više neće biti isti. To je naše finale svjetskog prvenstva.
Rekli ste između ostalog da "Trogir ovime nije riješio sve prometne probleme, ali ovaj projekt je bio najteži korak". Koji je naredni važan korak kojim se mislitebaviti?
Potrebno je završiti spojne ceste, rekonstruirati ulaze u grad s obje strane i realizirati projekt s rotorom i prijelazom preko Foše pored današnjeg autobusnog kolodvora. Realizacijom tih značajno jednostavnijih i jeftinijih projekata Trogir će do kraja riješiti prometnu zagušenost. Zajedničkim naporom Grada i Hrvatskih cesta vjerujem da ćemo u tome uspjeti.
Snimili ste legendarni video o "odiseji putovanja do Splita", od Trogira do Splita javnim prijevozom 6 sati, zato da bi prikazali kako to izgleda kada neki stariji Trogiranin mora nešto obaviti u Splitu i upozorili da se izmjenama Zakona o područjima i sjedištima sudova ukida stalna sudska služba u Trogiru. Jeste li u međuvremenu uspjeli komunicirati s ministrom Bošnjakovićem?
Ne, s ministrom nisam, ali imao sam kontakta sa službom u Trogiru i Županijskim sudom u Splitu i vjerujem da smo na dobrom putu da Sud u Trogiru zadrži svoju funkciju. Ako je moj video barem malo doprinio tome nitko sretniji od mene.
Imali ste i premijera i nekoliko jakih ministara u gostima povodom otvorenja mosta. Je li bilo prilike da porazgovarate i o nekim drugim problemima na linijilokalno-državna vlast? Ili su uglednici odmah sjeli u limuzine i odjurili u Zagreb?
Potpredsjednik vlade Štromar bio je tu i prošli tjedan kad smo dogovarali projekt gradnje POS stanova pa smo o tome i ovaj put razgovarali, a predstavnici Hrvatskih cesta ostali su s nama do kraja dana i na pučkoj fešti koju smo organizirali te smo razgovarali o narednim koracima. Ostali su žurili, no ponavljam ovo je bio dan posvećen mostu, a “grintanje” na druge teme sam ostavio za manje svečane prigode.
