Mario je nestao 13. lipnja na brodu "Atlas" japanske kompanije NYK u razdoblju od 18.30 do 21 sat, i to dvije-tri milje pred ulaskom u Singapur.
"Otada nemam suvislu informaciju o tome što se dogodilo s mojim sinom, niti što se sada događa. Ne znam rezultate kriminalističke istrage koje su obavile vlasti u Singapuru, ne znam niti što su mornari na brodu rekli tamošnjim vlastima, niti znam je li posada broda poligrafski ispitana na svom materinjem jeziku", ispričao je za Slobodnu DalmacijuJakov.
Nisu se puno makli od početka
Čitava obitelj, kaže, šalje mailove na sve dostupne adrese i u kontaktu su s policijom, brodarom, našim veleposlanstvima u Japanu i Indoneziji. Sugerirali su im da pitanja usmjere prema agenciji koja je Marija ukrcala i prema kompaniji NYK na kojoj je obavljao kadeturu za pomorskog časnika.
No, ni tu se nisu puno makli od početka.
U izvješću koje su dobili od japanske kompanije NYK stoji da je Marija zadnji vidio Filipinac Balsamo Philip, ali nije primijetio ništa neobično. Kada je posada pozvana za privez broda, njegov sin nije odgovorio na poziv, pa su mislili da je otišao na svoje radno mjesto. Sat i 36 minuta iza ponoći, 14. lipnja, brod je privezan u Singapore, Tanjon Pagar na vez br. T 02, a petnaest minuta nakon toga se diže prava uzbuna.
Jakov je poslao pismo ministrici vanjskih poslova RH gospođi Vesni Pusić zamolivši je, u ime obitelji, da se svojim autoritetom zauzme kod indonezijskih i japanskih vlasti.
'Je li moguće da je naš sin s broda otet?'
"Gospođo ministrice, mi od Vašeg ministarstva nismo zaprimili ni jednu suvislu informaciju vezano za okolnosti nestanka našeg djeteta. Nas zanima što su poduzele indonezijske vlasti, je li organizirana potraga traje li još, je li rekonstruirana ruta kretanja broda, jesu li u tim vodama gdje je naš sin nestao zamijećene gusarske aktivnosti i je li moguće da je naš sin s broda otet", stoji u apelu obitelji Boko ministrici Pusić.
Pismo je upućeno i u Ured predsjednika RH Ive Josipovića i predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića.
