Nakon što je Mirko Puklavec (65) iz Međimurja u petak u Jutarnjem listu ispričao kako već pet mjeseci čeka prvu mirovinu, javio se cijeli niz ljudi koji su se našli u istoj situaciji.
"Ja ću 25. veljače obilježiti 18. mjesec otkako čekam konačno rješenje o mirovini",priča Ljiljana (59), umirovljena birotehničarka iz Zagreba.
Zahtjev za prijevremenu mirovinu predala je 25. kolovoza 2017. godine. Na to ju je, kaže, natjerala teška bolest, zbog koje više nije bila u stanju raditi.
Nekoliko dana kasnije dobila je potvrdu da je zahtjev zaprimljen i postupak pokrenut te je očekivala da će vrlo brzo stići i rješenje te prva mirovina. U njenom slučaju, kako kaže, nije bilo ništa sporno. Sav staž je odradila u Hrvatskoj, nije imala samostalnu djelatnost, a najveća "komplikacija" je bila to što je radila u tri različita hrvatska grada.
No, prošao je prvi mjesec, pa i drugi. Prihoda više nije imala, režije su se gomilale, stvarali se dugovi.
"Računi su mi u blokadi. Da mi nije bilo djece, ne bih imala za jelo", priča.
Počela je nazivati HZMO, slati upite i tražiti objašnjenje. Najčešće nije uspijevala nikoga dobiti na telefon. Jedan je dan službu za korisnike HZMO-a, kaže, nazvala 46 puta: ni jednom nitko joj se nije javio.
"Očajna, bolesna i bez novca, u ožujku prošle godine, nakon više od šest mjeseci čekanja, poslala sam pismo predsjednici Grabar Kitarović. Ona ga je proslijedila HZMO-u, koji mi je prvi put odgovorio i to - da se na mom predmetu radi! Pa do kada",pita.
U lipnju prošle godine, devet mjeseci nakon podnošenja zahtjeva, dobila je privremeno rješenje i počeo joj se isplaćivati predujam mirovine u iznosu od 1800 kuna. Konačno rješenje, po kojem bi joj mirovina trebala biti viša, još nije dobila.
Pomoć je tražila od predsjednice, Vlade, čak i MUP-u. Nakon jedne poruke Vladi, koju je Vlada proslijedila HZMO-u, dobila je odgovor.
"Upozorili su me da nisam iskoristila svoju zakonsku mogućnost i 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva obavijestila HZMO o namjeri da planiram ići u mirovinu. Nisam mogla vjerovati. Pa godinu dana prije toga nije mi bilo na kraj pameti da ću ići u mirovinu. Da se nisam razboljela, i sad bih radila", kaže Liljana i dodaje da se više nema kome obratiti.
"Kao da tražim milostinju, a ne svoj novac koji sam godinama uplaćivala za mirovinu", zaključuje.
FOTO: Ilustracija
