Nakon što su mediji objavili dopis gradonačelnice Supetra na Braču Ivane Marković kojim je koncem studenoga prošle godine odbila zamolbu da iz gradskog proračuna donira Počasni bleiburški vod, obrazloživši da je Grad već predvidio sredstva za proslavu 75. godišnjice oslobođenja otoka Brača od nacističke i fašističke okupacije, pozvanim da reagira na njezino priopćenje osjetio se Martin Mladen Pauk, vijećnik u Gradskom vijeću Splita, inače član stranke Neovisni za Hrvatsku na čijem je čelu Bruna Esih.
Mladi Pauk prije desetak je dana svoje političke istomišljenike oduševio, a ostale zgrozio istupom na Facebooku u kom je slučaj oca iz Paga, koji je s balkona bacio četvero djece, usporedio s abortusom, a sve to obraćajući se svojim političkim neistomišljenicima koje je nazvao "gubom ljevičarskom licemjernom".
Što boli Martina Pauka?
U sličnom se borbenom stilu mladi Pauk danas osvrnuo na spomenutu odbijenicu supetarske gradonačelnice Počasnom bleiburškom vodu. Pritom je, ne odveć maštovito, isukao omiljenu metaforu ovdašnjih ljutih desničara u obračunima s neistomišljenicima - traktor. Paukovu objavu s Facebooka silom prilika prenosimo u cijelosti. Naslov njegovog uratka je "Šteta što traktori ne plove". Pa pročitajmo...
"Život nas na sve nauči. Jedna od prvih stvari koju nas nauči jest da ne vjerujemo ljudima, a pogotovo 'nadvrsti' ljudi (ili podvrsti, kako vam draže) koji se nazivaju 'političarima'. Postoji jedno prekrasno i pitoreskno mjesto - Supetar na otoku Braču, kojega vodi SDP-ova gradonačelnica. Riječ je o divnom mjestu, svega 10 kilometara plovidbe od grada Splita. Ta ista gradonačelnica ovog otočkog mjesta se ponosi time što je odbila pokroviteljstvo nad obilježavanjem pokolja na Bleiburgu.
Ne samo da je odbila, već se u odnosu na stradavanje Hrvata na Bleiburgu ponijela tako bezobzirno, da ne kažem bahato da je uz odbijenicu navela par standardnih floskula o 'ponosnom antifašizmu, slobodi i bla-fašizmu-bla' i kako su nas 'Austrijanci konačno stavili gdje nam je mjesto.'
Boli me to. Kao Hrvata i kao čovjeka - boli me. Boli me nepoštivanje nevinih, civilnih žrtava, nenaoružanih ljudi, žena, djece i staraca. Boli me, ali ne bojim se - znam da je kraj blizu, znam da je pobjeda nadohvat ruke.
Što Pauk namjerava nabaviti?
Jedna čitava generacija je mučki pobijena na Bleiburgu i Križnom putu. Druga generacija je ginula za slobodu od Vukovara do Dubrovnika. Treća, moja generacija vodi neku drugu borbu - ekonomsku, svjetonazorsku i političku, borbu protiv klijentelizma i rasprodaje države. Borbu za opstanak na rodnoj grudi. I znajte, u toj borbi ćemo pobijediti.
Samo, budite sigurni, nećemo pogriješiti poput naših starih, nećemo ostaviti niti zrno mogućnosti da naši neprijatelji nastave sijati sjeme mržnje i šire svoju propagandu.
Prvi put su nas naši protivnici pobijedili i pobili. Drugi put smo mi pobijedili, ali nismo ih pobili, već su pobjegli na traktorima. Šteta što traktori ne plove morem, možda bismo na vrijeme otkrili tko je ostao među nama, a ne poštuje našu žrtvu. Treći put ćemo, budite uvjereni, opet pobijediti. Ovaj put nabavit ćemo im traktore koji plove", napisao je Martin Mladen Pauk.
