"U ovom gradu nema mjesta za nas dvojicu!", znao je govoriti Dario Juričan u fazi kada je bio Milan Bandić, kada je bio i režiser i aktivist, onaj koji je bandićevski model korupcije odlučio dovesti do vrhunca, ali i sagorijevanja uz slogan "Korupcija za sve". Dijelio je novčanice sa svojim likom, postao je i "šatoraš" pred Holdingom, zaskakao je pravog Milana Bandića i baš se vidjelo da ga je počeo izbezumljivati. Konačno, pravi Milan Bandić je povukao i sve pravosudne poteze da spriječi Darija Juričana da ostane Milan Bandić.
Cijelo se vrijeme znalo da Juričan radi i film o Milanu Bandiću, zajedno s novinarom istraživačem Sašom Paparellom (s kojim je radio "Gazdu" i "Gazdu: početak", o Ivici Todoriću i pretvorbenom kriminalu) tenzije su rasle, i htio to Juričan ili ne, mnogi su očekivali čudo od filma, razornu eksploziju koja će zbrisati Bandića s političke scene. No, naravno, to nije film koji će srušiti Bandića. Ali sigurno će boljeti i Bandića i bandićevce. Iako nosi i stanovitu opasnost, da sklizne u dokazni materijal da su i za Bandića krivi prije svega naivni građani, kumeki i dudeki, posebno oni s ruba grada.
Film nije kronologija svih Bandićevih skandala ili sumnjivih poslova, film ne otkriva niti jedan novi veliki koruptivni Bandićev čvor. To je više izbor, skica Bandićeva kriminalnog puta, svojevrsni priručnik za početnike, one koji se nisu dublje bavili Bandićevim političkim usponom i sada već dvadesetogodišnjom vladavinom u gradu Zagrebu. Ali i to je iznimno važan materijal, rezultat ozbiljnog timskog rada. Milan Bandić je dugo bio i još uvijek jest zaštićena zvjerka u većini najjačih medija, i novinarska istraživanja su funkcionirala u svojevrsnim valovima, ovisila su o novinarima entuzijastima i urednicima koji su imali volje probijati pritiske odozgo. Dio Bandićeva puta bio je dobro istražen, dio nije, ali tim koji je radio na filmu "Kumek" uspio je posložiti kronologiju njegova puta, još od početka osamdesetih kada se mladi Milan Bandić zaposlio kao referent za ONO i DSZ u općini Peščenica, i povezao s ekipom sa susjednog Trnja (Vidoje Bulum, Slobodan Ljubičić, Mirko Herak, LidijaTomić itd.) a potom ih pratimo sve do današnjih dana, kroz razne zajednički osmišljene projekte izvlačenja gradskog novca, ili prepakiravanja gradskog zemljišta.
Isti se tim, s eventualnim novim moćnicima koji se pridružuju u hodu, pojavljuje i na gotovo svim sudskim procesima koji su također dragocjeno zabilježeni u filmu (ukupno je protiv Bandića i njegove ekipe podignuto 13 optužnica). Iz šume Bandićevih skandala i mutnih poslova, sudskih postupaka, nesumnjivo je zahtjevno izvući one najveće i posebno znakovite, simptomatične. I to je napravljeno maestralno. Moglo bi se stoga reći da je Juričanov tim ponudio svoj izbor najvećih koruptivnih skandala, svojevrsni vodič kroz te skandale, a posebno je dragocjeno da su izvučene brojke koje jednostavno pokazuju kriminalnu formulu zamršenih pothvata Milana Bandića i njegove mreže rasprostranjene u gradskim tvrtkama, ali i privatnim tvrtkama s kojima je vezan nevidljivim nitima.
Photo: Zoe Sarlija/PIXSELL
Bandićev model prikazan u brojkama
Te brojke, milijuni i milijarde kuna, nevjerojatne makinacije zemljištem, kupnje tvorničkih kompleksa (Zagrepčanka, Gredelj) koji sada zjape neiskorišteni, do kupljenih ljudi (od jednog mjesta u Saboru do 12) upravo vršite s ekrana i sjajna su potka za drugi dio priče "Kumeka", a to je osobna priča pripovjedača, Darija Juričana, njegovo priznanje o narastajućoj frustraciji – koja je nezaustavljivo rasla što je više saznavao o Bandićevu modelu opstanka. Te je na kraju narasla toliko da je odlučio ići i u osobni obračun s njime, pretvoriti se u Milana Bandića i izložiti se i na izborima. Pratimo kako je rasla i Juričanova kćerkica, ona koja će – neizgovoreno je, ali nekako visi u zraku – s još mnogo drugih zagrebačkih beba jednog dana otplaćivati dug koji sada stvara Bandić i bandićevci.
Odmah na početku filma saznajemo da je Juričan i mnogo puta pokušao dobiti i intervju s Milanom Bandićem za potrebe filma, a nakon što nije uspio, odlučio se za audiciju, za izbor njegova dvojnika. To je treći segment filma koji se neprestano isprepliće s brojkama i optužnicama i osobnim rastom Juričanove frustracije, svojevrsni – glas naroda.
Na audiciji su se, naime, redali sredovječni muškarci koji su se trudili izgledati kao Milan Bandić, a jedan od njih, koji je ponosno naglasio da je i član stranke Bandić Milan 365, izabran je i za ulogu. No, osim njega, povremeno se još pojavljuju i drugi kandidati koji, potaknuti pitanjima na audiciji, pokušavaju manje ili više uspješno braniti Milana Bandića. Dakako, sve to postaje karikatura, i oni sami se gube u potrazi za argumentima, glavinjaju između onih starih uvjerenja"„da krade, ali ostaje i za druge", da ipak pomaže sirotinji, do jednog posve uvjerenog čovjeka koji smatra da se Bandiću previše toga podmeće, da su sve to spletke njegovih neprijatelja.
Bandićev dvojnik, koji je startao kao uvjereni bandićevac, do kraja filma ipak mijenja mišljenje, nije više siguran hoće li glasati za Bandića. Dobroćudan, naivan, izložen do boli dok ga filmska ekipa bodri da skoči u bazen u stilu pravog Bandića, dvojnik se zapravo razobličuje kao osoba za koju Zagorci kažu da je "kumek" – nešto kao Dudek, osoba koja se da preveslati u svakom pogledu. Onaj koji je svojedobno bio nijema vojska Milana Bandića, jer on, eto, "dela", više za sebe, a onda pomalo i za druge.
Ljudi s dna Bandićeve piramide
Ali Bandićev dvojnik je samo osoba s dna Bandićeve piramide. Onaj koji se nada mrvicama. Kao što su i većina onih na audiciji sigurno bili predstavnici onih koji, zapravo, nemaju posla, koji su se nadali honoraru, ili trenutku slave. Oni su ti koji su se za potrebe audicije trudili izgovoriti naglas Bandićeve dijaloge sa psovkama, a onda bi skrušeno kasnije rekli u kameru da misle da pravi Bandić zapravo ne psuje.
To jesu bili trenuci u kojima se kino-dvoranom razlijegao smijeh. Ti nesretni naturščici doista jesu utjelovili masu anonimnih glasača koji su godinama iznova i iznova, neovisno o količini sumnjivih malverzacija, opet iznova birali Bandića. No, površan gledatelj bi mogao pomisliti da je upravo u tim nemuštim bandićoljupcima najveći problem. Ali to naprosto nije točno. Oni nisu ti koji su proizveli uvjerenje da je prirodno stanje da oni koji su na vlasti kradu. Oni to promatraju i zaključuju tako jer traje predugo i nitko "odozgo" to ne mijenja. Oni su samo pokazatelj jedne teške bolesti koja sada već gotovo 20 godina hara Zagrebom. Oni su samo indikator patologije koju održavaju na životu oni koje u Juričanovu filmu, na žalost, ne vidimo.
Zašto i kako je moguće da čovjek unatoč 13 optužnica još uvijek drma gradom i opet se sprema na nove izbore? Pravosuđe je okrznuto, moćni poduzetnici su skicirani, neki od ključnih i najmoćnijih čuvara lika i dijela Milana Bandića (poput Petra Pripuza) samo su uzgred spomenuti, mnogi nisu – no možda je tako moralo biti zato da film ne bi bio ugušen sudskim tužbama. Ali evidentno je izostao Bandićev zagrebački glamurozni krug. Ne drži, naime, njega u Zagrebu samo sirotinja s Peščenice ili Dubrave, nego ga drže i uglednici iz centra grada, urbana elita, od Martine Bienenfeld do Tome Ricova i još mnogo dalje i šire.
Photo: Zoe Sarlija/PIXSELL
Zaobiđene krupne 'zvjerke' iz politike
Od politike koja je zaslužna za Bandićevo dugo održanje na životu spomenuta je tek bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. No, ona je otplesala s političke scene, jednako ljupko kao u videozapisu s predzadnjeg Bandićeva rođendana. Nema ni Tomislava Madžara ili Joze Brkića. Ali nema niti gradskog HDZ-a, ni "državnog", pa ni Andreja Plenkovića, s kojim se Milan Bandić prijateljski tapšao, pa i netom nakon sudskih ročišta. To su glavne karike koje drže Milana Bandića na vlasti, a ne glasači iz Sesveta ili Kozari Boka, ili sudionici audicije. Uostalom, i oni su zdušno izgovarali da ne vjeruju sudovima jer to sve tako dugo traje i ništa nisu dosudili.
Zagrepčani su već u nekoliko prosvjednih valova, od protesta protiv Horvatinčićeva pothvata u centru grada, do prosvjeda protiv Manhattana na Savi ili velikih prosvjednih skupova na Trgu bana Jelačića i Markovom trgu pokazali da nisu više u tako velikom broju naivni dudeki ili kumeki.
Dario Juričan i njegov tim dali su dobar pregled, podsjetnik, onima koje još možda treba podsjetiti. Osobito uoči novih lokalnih izbora, na koje se Bandić očigledno sprema pod motom "Neumoran!". Ali bilo bi najkorisnije da film pogledaju oni koji su odgovorni za patologiju koja s Bandićem i bandićevcima sada već traje dva desetljeća u Zagrebu, onima koji su odgovorni za to da su ljudi dovedeni u stanje uvjerenja da je normalno krasti kada si na vlasti.
"Kumeka" ne treba gledati kao ruganje onima koji su godinama birali Bandića, onima s dna piramide. "Kumek" bi trebao biti edukacija onima koji su dopustili da bandićevanje postane "normalno", da vide u što su pretvorili ljude i glavni grad Hrvatske.
