Veliki gurui koji su svoje ime pretvorili u brend, dolaze u Zagreb održati propovijed koju vrlo skupo naplaćuju. Domaći pak menadžeri i poduzetnici, žedni informacija o tome kako ljude preobratiti da koriste samo njihovu uslugu ili kupuju samo njihove proizvode, hrpimice hodočaste u dvorane poslušati dvosatnu pričicu kojom se, češće nego rjeđe, prodaje samo magla.
Manipulacija ljudima
Apsurd u cijeloj toj situaciji je da domaći menadžeri skupo plaćaju to svoje mjesto u dvorani, a pravu manipulaciju ljudima mogu vidjeti i naučiti besplatno na stotinama mjesta u Hrvatskoj. Apsurd u cijeloj toj situaciji je da bi svjetski marketinški stručnjaci trebali dolaziti u Zagreb i Hrvatsku i skupo plaćati za mjesto u prvom redu – u obližnjoj crkvi. Jer hrvatska bi Katolička crkva, da je imalo pameti i poduzetničkog poriva, redovito organizirala seminare i kongrese o onome u čemu ima najveću stručnost – manipulaciji ljudima.
Ne postoji, naime, drugi način da se objasni situacija koja nas ovih dana okružuje. Domaće svećenstvo već dva desetljeća gorljivo vodi hajku protiv "komunista" i "crvenih", koje, pod utjecajem misnog vina, vide svugdje oko sebe. A proteklih nekoliko mjeseci komunistima, kao najgorem Zlu koje može zadesiti Hrvatsku (stvarno, što se desilo s Đavlom, gdje je taj obješenjak?), pridružili su se pederi. Pa tako svećenici, kao što su godinama s oltara vjernike plašili crvenom aveti komunizma i naređivali im da na izborima glasaju za HDZ, ne bi li si osigurali odlazak u kraljevstvo Božje, danas vjernike plaše homoseksualcima i naređuju im da u nedjelju na referendumu zaokruže ''ZA''.
Problem leži u tome da svećenici pojma nemaju. Nije potrebno napraviti puno više od pogleda na prvih nekoliko minuta televizijskog dnevnika da bismo vidjeli koliko je domaća Crkva bila u krivu kad je godinama manipulirala vjernicima, i čak i kad je već i iz aviona bilo vidljivo u kojem smjeru ide takva politika, i dalje zagovarala i podržavala ekipu koja danas polako, ali sigurno puni domaće pritvore, kaznionice i zatvore. Godine i godine podrške korumpiranim i prevarantskim političarima, za koje su vjerno glasali vjernici pod nagovorom majke Crkve, dolaze nam ovih dana na naplatu kroz ekonomsku i socijalnu propast države.
Prava opasnost leži u politici netolerancije i mržnje koja slijedi
Jednako tako će biti i ograničimo li na nedjeljnom referendumu prava jednom dijelu građana našeg društva. Prije ili kasnije će to doći na naplatu. I moći ćemo biti sretni ako našu zatucanost Europska unija jednoga dana bude kaznila samo naredbom da uskladimo Ustav i zakone s civilizacijskim normama. Puno veću cijenu platit ćemo budemo li diskriminatorne zakone i pravila, a koji će prije ili kasnije proizići iz promjene Ustava, stvarno provodili. Jer time će se dalje uništavati i uništiti stotine i tisuće života hrvatskih građana. Time će se i dalje potpirivati politika netolerancije i politika mržnje, koju, bez obzira na to što je to u potpunoj suprotnosti s kršćanskom vjerom, domaća Crkva bez srama (p)održava.
U svojim porukama s oltara svećenici se pozivaju na svetost braka, svetost obitelji i na prirodne zakone. Fascinantno ostaje (a domaćim marketinškim stručnjacima preporučujemo da se pozabave tim fenomenom) koliku moć manipulacije Crkva i dalje ima. Jer pored zdravih očiju koje im pokazuju koliko su, što se tiče političkog odabira, preporuke s oltara bile katastrofalno loše, vjernici će, pokazuju neka istraživanja, opet poslušati preporuku s oltara.
Razdoblje kad je svećenstvo bilo jedino pismeno i obrazovano, te kad ga se pitalo i za stvari vezane uz svakodnevni život, prošlo je prije više od pet stoljeća. Danas bi svećenici trebali pružati samo duhovne, vjerske ili religijske savjete. Oni nemaju nikakvog prava određivati bilo kome kako bi obitelj morala izgledati, kako bi se obitelj morala nazivati i koga bismo morali voljeti.
Željka Markić po tradiciji ne bi trebala imati pravo glasa
Tradicija je danas možda popularna riječ, no realnost je sasvim nešto drugo. Jer da smo se držali tradicije, Željka Markić, predstavnica udruge U ime obitelji (UIO) i danas najvidljivija i najgorljivija braniteljica tradicionalnosti, u nedjelju na izborima ne bi imala pravo glasa. Žena je, tradicionalno i po Biblijskim napucima, za što se oboje gorljivo bori Markić, u bračnoj "transakciji" samo roba oko koje pregovaraju njen otac i mladoženja. Da, danas to zvuči surovo i prije svega besmisleno, ali to je tradicija. Odnosno barem je bila.
Jer ne postoji ama baš nikakav razlog zbog kojeg žena (za muške: vaša majka, baka, sestra, supruga, kćer) ne bi trebala imati pravo glasa, ne bi trebala imati pravo da odlučuje o sebi. I jednako tako kao što je Crkva tradicijom branila ženama da uopće postanu osobe (koliko ženskih svećenika poznajete?), jednako tako danas želi onemogućiti homoseksualnim osobama da imaju prava koja uživaju svi ostali.
Kao što su godinama svećenici navijali za HDZ, prodajući floskule o ljubavi prema domovini i o crvenoj aveti koja joj prijeti, tako sada drukaju protiv homoseksualnih osoba pozivajući se na svetost braka i obitelji. No, nećemo se praviti da ne znamo o čemu se tu radi. U glupavu demagogiju o "svetosti" braka između muškarca i žene kao nečem što treba kroz definiciju same riječi štititi Ustavom, a koju sa svećenicima prodaje i udruga U ime obitelji, ne vjeruje nitko. UIO to čak niti ne skriva. Na njihovim je internetskim stranicama jasno i bez imalo uvijanja napisano da je referendum samo prvi korak kojim u konačnici žele spriječiti da homoseksualne i heteroseksualne osobe imaju jednaka prava.
Željka Markić, kao najistaknutija osoba inicijative, također je u nekoliko navrata dala naslutiti o čemu se tu točno radi. Njoj se, izgleda, jednostavno gade pederi. Čak dvadeset godina nakon što su Tom Hanks i Denzel Washington u brilijantnom filmu Philadelphia, inspiriranom stvarnim događajima, pokazali koliko je imbecilan, iracionalan i krajnje zatucan strah od "drugačijih", Željka Markić zajedno s hrvatskim svećenstvom i dijelom političara i dalje nemušto i upravo fanatično trubi u floskule koje su svakoj imalo obrazovanoj osobi vrlo jasne.
Idealizirana slika sretne obitelji
Toliko propagirana idealizirana slika sretne obitelji koju čine biološka majka, biološki otac i hrpa biološke dječice je, naravno, samo iluzija. I ne postoji nikakav papir, nikakav Ustav, nikakav zakon ili propis koji može nametnuti, održati, propisati ili zapovjediti bilo takvu obitelj bilo sreću u toj obitelji. Jer realnost je, svi znamo, sasvim drugačija. Obitelji su ovakve i onakve i ne postoji apsolutno nikakva garancija da obitelj koja se sastoji od ovih dana promovirane slike arijevskog savršenstva neće biti ona u kojoj su djeca nesretna. Dovoljno je da samo malo pogledamo oko sebe kako bismo vidjeli koliko različitih priča ima i kako nema nikakvih garancija ma koliko mi trubili o tradiciji i prirodnosti.
Kad bi sve bilo kao što Željka Markić sa suradnicima voli tvrditi, petorica hrabrih zadarskih maloljetnih silovatelja bila bi djeca samohranih roditelja ili djeca ulogu čijih roditelja imaju homoseksualni parovi. A znamo da nije tako.
Umjesto promoviranja ljubavi, Crkva zadaja mržnjom i netrpeljivošću
Nažalost, izmanipulirana vjernička većina, kao što je to bilo u protekla dva desetljeća, opet je spremna zdravo za gotovo prihvatiti "istinu" koja im se servira na misi. Crkveni marketing će opet odraditi svoje i Hrvatska će opet "kupiti" nešto što joj ne treba, a što će skupo platiti. S jedne strane to i ne treba čuditi. Crkva je za razliku od posljednjih nekoliko godina sve omraženijeg kapitalizma ipak imala puno više vremena izbrusiti vještinu manipulacije.
Žalosno ostaje samo to što tu svoju vještinu ne koristi kako bi promovirala ljubav i razumijevanje, nego vjernike uporno zadaja mržnjom i netrpeljivošću, u potpunoj suprotnosti s vlastitim načelima. Nije, stoga, ni čudno što su svećenici sve one koji ne misle kao oni spremni zvati neprijateljima. Oni više nisu niti sposobni prepoznati prijateljstvo, toleranciju i ljubav.
Nešto vas je oduševilo, naljutilo, rastužilo ili potaknulo da potražite dodatne informacije? Za slanje konstruktivnih, smislenih komentara uveli smo posebnu adresu komentari@portal.net.hr kako bismo i dalje saznali što mislite o temama o kojima pišemo.
Namjera nam je redovito objavljivati komentare čitatelja za koje procijenimo da su konstruktivni te da iz njih svi zajedno možemo nešto naučiti.
Pišite nam.
