S desecima tisuća izbjeglica potjeranih iz okupiranih područja Hrvatske u bijeli svijet, ne tako davno, Zakon o azilu stupio je u Hrvatskoj na snagu tek 2006. godine, a provodi se tako da bi manja sramota bila da nije ni donesen, piše H-alter.
Do današnjeg dana podneseno je preko 1.300 zahtjeva za azil, a brojimo li i godine prije donošenja zakona, odobreno ih je točno 20. Budući da u slučaju odobravanja azila nekom tražitelju, isto pravo - otvoren put prema hrvatskom državljanstvu - automatski dobivaju i zatečeni članovi njegove obitelji, to može značiti da je hrvatska država dosad ljubazno primila dvije do tri obitelji, primjerice, i nekoliko osamljenih pojedinaca pride, navodi portal.
Primili smo, dakle, oko jedan i pol posto kandidata, što je 20 puta manje od prosjeka država Europske unije, koje primaju oko 30 posto tražitelja azila!
No, odugovlačenje sa zakonom i škrtost s dozvolama nije jedini bezobrazluk kojim Hrvatska demonstrira svoju nadmoćnost nad građanima prognanih iz područja u trajnom ratnom stanju poput Palestine ili iz zemalja poharanih glađu.
Godinama su kandidati za dobivanje azila zadržavani u jednoj šumi kod Siska, a lokacija za gradnju trajnog prihvatilišta uzaludno se tražila od Like i Dalmacije do Hrvatskog zagorja i Slavonije. Na koncu su građani Kutine iznevjerili sva očekivanja svojih sunarodnjaka i pristali da se prihvatilište izgradi baš na ulazu u njihov grad i nemaju danas nikakvih problema s tim, čak se i ponose tom ustanovom, navodi portal.
Prema podacima zagrebačkog Centra za mirovne studije, koji se bavi praćenjem i potpomaganjem toga procesa, prihvaćeni su azilanti Ruske Federacije, Konga, Gruzije i Afganistana.
Vezani članci:
arti-201007200045006 arti-201012150063006
