U Europski kup nacija (preteču Europskog nogometnog prvenstva) uključili su se Englezi i Talijani, ali Zapadni Nijemci ne. I ovaj turnir igrao se na ispadanje.
Englesku je u kvalifikacijama izbacila Francuska (1:1 i 2:5), Italiju reprezentacija SSSR (1:1 i 0:2), a Šveđane momčad Jugoslavije (0:0 i 2:3). I to izdanje zahvatila je surova politika - Grci su odbili igrati protiv Albanaca s kojima su službeno bili u ratu još od 1912. godine.
Španjolci, predvođeni Iribarom, Suarezom i Amancijem, prošli su kvalifikacije protiv Sjeverne Irske i Republike Irske, te dobili završnicu turnira u Madridu.
Poluamateri iz Danske iznenadili su plasmanom u polufinale, gdje su se probili nakon slavlja protiv Malte, Albanije i Luksemburga (u ranijoj fazi pobijedio Nizozemsku s 2:1 usred Rotterdama, što je bila njihova jedina gostujuća pobjeda u sljedećih 31 godinu).
Mađari su među četiri najbolja ušli nakon pobjede nad Francuzima. Sovjeti su u poluzavršnici bili bolji od Danaca s 3:0, a Furija je nakon produžetka slavila protiv Mađara s 2:1.
U finalu na Santiago Bernabeu semafor je do 84. minute pokazivao 1:1, no Marcelino je sedam minuta prije kraja svladao Jašina i odveo domaćina do naslova…
MOMČAD PRVENSTVA:
- Lev Jašin (SSSR)
- Feliciano Rivilla (Špa)
- Deszö Novak (Mađ)
- Ignacio Zoco (Špa)
- Fernando Olivella (Špa)
- Amaro Amancio (Špa)
- Ferenc Bene (Mađ)
- Valentin Ivanov (SSSR)
- Jesus Pereda (Špa)
- Luis Suárez (Špa)
- Flórián Albert (Mađ)
NAJBOLJI STRIJELCI:
Jesus María Pereda (Špa), Ferenc Bene (Mađ), Dezso Novak (Mađ) - 2
