Specijalist psihijatrije prof. dr. Zoran Zoričić rekao je za Novi list da prije psihijatrijskog vještačenja ne može reći kakav je psihološki profil Filipa Zavadlava, 25-godišnjaka koji je u osvetničkom pohodu u Splitu ubio trojicu muškaraca. Međutim, uvjeren je da ima poremećaj osobnosti.
"On definitivno ima poremećaj osobnosti, tu nema dvojbe. E sad, koje vrste, reći će vještačenje. Ali definitivno ima poremećaj na razini osobnosti. Svakako je tu i jedan antisocijalni moment", tvrdi Zoričić.
Poremećaj ličnosti kao olakotna okolnost
Međutim, dodaje, na temelju toga, ako se radi o premećaju ličnosti, u budućem postupku neće biti moguće procijeniti da je mladić bio smanjeno uračunljiv. "To mogu biti neke olakotne okolnosti, ali to već nije u domeni psihijatrije, nego je stvar suca, primjerice ako je mladić bio ugrožavan. Smanjena ubrojivost je jedino ako se radi o psihotičnoj bolesti ili ako bi se dokazalo da je počinitelj bio pod imperativnim utjecajem halucinacija koje su mu govorile 'moraš ubiti', ili ako je bio direktno pod teškim apstinencijskim sindromom, na primjer ako je teški ovisnik pa opljačka i ubije jer je htio nabaviti drogu. I kod shizofrenije se osoba smatra neubrojivom. Ali ako se ovdje potvrdi da ovih stanja nije bilo i da je u pitanju poremećaj osobnosti, nema argumenata za neubrojivost. Ali to je stvar vještačenja, teško je prejudicirati", upozorava Zoričić.
Promišljen čin
Na temelju onog što se zna iz medija, specijalist psihijatrije kaže kako se može zaključiti da ubojstva nije napravio spontano. "On je promišljao, on je najavljivao da bi se tako nešto moglo desiti. Ne znamo jesu li naganjali samo njegova brata, ili je i on bio u toj priči, kakav je bio pritisak tih drugih osoba. Neovisno o tome, dinamika njegovih postupaka ne da se opravdati. Postoje društvene norme, zna se tko provodi zakon. Ako zakon uzima svatko u svoje ruke, onda imamo anarhiju, ništa od društva."
Smatra da se iz ovoga slučaja svakako treba učiti i izvlačiti pouku. "U pravilu bi se u svim slučajevima kamatarenja koje imamo trebalo svakako promptno obavijestiti policiju, da bi ta policija očito trebala reagirati preventivno, uz puno razgovora s onima koji su prijavljeni za kamatarenje ove ili one vrste. Kamatarski svijet igra na strah, igra, igra i igra. Dobar dio ljudi bježi od toga.
Treba tu razlikovati još neke stvari. Postoji dio pritiska kamatara koji je vezan uz kocku, koji ide kod narkomana... U ovoj priči u narkomanskom svijetu često isti ljudi i kupuju i preprodaju, ujedno su i kamatari i žrtve. Tako da je tu dosta teško dati bilo kakvo meritorno mišljenje, ako se ne poznaje situacija i ne razgovara sa samim počiniteljem."
'Klizimo prema nečemu gorem'
Na pitanje Novog lista, može li se reći da je u tom činu bilo sociopatološkog elementa, Zoričić odgovara potvrdno. "Apsolutno. I psihopatološkog i sociopatološkog. Psihopatološkog kad govorimo o njegovoj osobnosti, a sociopatološkog kad govorimo o društvu u kojem nam se takve scene događaju.
Pritom upozorava na nešto opasno prema čemu ide naše društvo.
"Očito je da klizimo prema nečemu gorem u odnosu na ono što bismo željeli. Mislim da bi trebala postojati nulta stopa tolerancije prema prijetnjama i prema kamatarenju. Od koga? Pa od zakona, svakako od zakona, a nikako ne da se uzima pravda u svoje ruke. Jer u ovom slučaju imamo nasilni čin koji je svojim obujmom itekako nadmašio svoj povod. I ničim se ne da opravdati", smatra Zoričić.
Kultura nasilja
Javna podrška ubojici na društvenim mrežama, smatra Zoričić, govori nešto o svima nama, "o jednoj kulturi nasilja koja se uzgaja i njeguje pod anonimnim potpisivanjem ispod vijesti i objava. Ona nije prisutna samo ovdje, u ovom slučaju, nego u svim slučajevima naših prepucavanja, od nacionalnih ratova pa do navijačkih skupina i supkultura."
"Mladi ljudi čitaju, koliko god čitaju formalne vijesti, toliko čitaju i neformalne komentare. I onda ta kultura psovanja, ponižavanja, maltene postane prihvatljiva, nameće se kao nešto što je prihvatljivo. Općenito, ta anonimnost da se može bez potpisivanja vlastitog identiteta anonimno dati mišljenje o bilo čemu potiče tu kulturu da iz čovjeka izlazi ono najružnije. Jer nema odgovornosti", dodaje Zoričić.
Doduše, smatra kako to nije trend samo u hrvatskom društvu, već i na svjetskoj razini. "Ta sociopatologija koja je posljedica loše tranzicije, gašenja radnih mjesta, jednoga socijalnog bunta mladih ljudi koji ostaju bez egzistencije i bez nekih većih šansi za prosperitet, karakteristična je za dobar dio zemalja jugoistočne Europe", kaže Zoričić za Novi list.
