Fenomen Željka Keruma uistinu je teško objasniti, no da bi shvatili njegovu popularnost, posebno među mladim ljudima, morate dobro poznavati današnji Split. Točnije ono što je od nekadašnjeg Splita nakon Keruma ostalo.
Željko Kerum je arhetip današnjeg Dalmatinca, tj. Željko Kerum uporno nastoji popuniti prazna mjesta u modernoj kulturi koja su ostala iza Olivera Dragojevića, Borisa Dvornika i Hajduka. Stoga nije za čuditi njegov stalni angažman Mladena Grdovića u svim kampanjama u kojima dominira lančić oko vrata i stara „bravura kako je uspjeh život bez lavura“.
Tu prazninu nastalu poraznim nedostatkom talenta, a koja je očita u memoriji mladosti iz koje se ne profilira niti jedan noviji simbol grada, paradoksalno puni danas Željko Kerum, uspostavljajući svoj kult kao zadnju utvrdu gradskog habitusa. Gledano iz tog kuta jasnija je nakana kojom Željko Kerum napada kandidate koji nisu iz Splita, kao i kandidate ostalih stranaka koji uopće nisu Dalmatinci. Tom retorikom Kerum jasno odašilje poruku, posebno mladima, kako je on jedina institucija grada, tj. formalni i pravni nasljednik urbane kulture grada, njegove simbolike i kulture. Da je Željko Kerum mladima prepoznatljiv, i da je svojevrsni hit među populacijom koja po prvi puta izlazi na birališta sada je potpuno jasno, a tome vjetar u leđa daje kultna stranica „Žele se vraća“ koja ima preko 50.000 vjernih obožavatelja. Na toj i takvoj stranici Željko Kerum postavlja po starom i prokušanom modelu svoj kult u kojem dominira tradicija, kako prepoznatljivog dalmatinskog anarhizma, tako i starog „dišpeta“ koji ide uvijek kontra vladajućoj politici.
Ta lokalna inačica Berlusconija ili Trumpa pali već godinama u slučaju Željka Keruma, kao i njegov neskriveni nacionalizam koji je u Splitu postao načinom života. Rigidni nacionalizam, naglašeno domoljublje, vjera, Bog i nacija, pomiješana s vječnom ljubavi prema Hajduku, motiv su grada koji je praktički obojan muralima i grafitima koje upravo ta mlada populacija iscrtava praktički u svakom kvartu, na svakom zidu, ističući svoju ljubav i patriotizam. Toj naglašenoj ljubavi, koja najčešće eskalira u mržnju i homofobiju posebno prema Srbima, trebao je Patron, zaštitnik i simbol, a Željko Kerum se mudro i znalački ubacio u nastalu generacijsku prazninu iskoristivši je po starom uhodanom sistemu.
Željko Kerum sve je svoje političke kampanje bazirao na istom principu. Dok drugi otimaju, Željko Kerum daje, dok drugi uništavaju i ruše, Željko Kerum gradi i taj modus operandi isti je kao i 2013. godine kada je kao gradonačelnik Splita dominirao medijima i podilazio pretežno mlađoj populaciji koja je u njemu vidjela „čovjeka iz naroda“. Mladi ljudi Željka Keruma razumiju, oni ga vide kao uzor, pretežno ga susreću osobno po noćnim klubovima u koje zalaze, a u kojima kult Željka Keruma dominira. Željka Keruma ponovimo, koji je arhetip Dalmatinca, Željka Keruma koji je dostupan mladima, Željka Keruma koji zapošljava ili pomogne pri svakom problemu, Željka Keruma koji je zabavan, drugačiji političar i nekako naš, domaći proizvod. Željka Keruma koji nije dosadni znanstvenik koji je u mandatu 'ispila tri stupića i zatvorija dvi trafike', Željka Keruma koji nije HDZ, ali o HDZ - u misli sve najbolje, i na koncu Željka Keruma koji zna kako Split vratiti svojim ljudima, iako upravo to 'svojim' i jest problem.
Na mladost dakako i sam Kerum cilja, pa nije čudno da su njegove populističke izjave kako „on razumije mlade“ i kako ih poštuje, sve učestalije kako se izborni dan približava. Mladima se ne daje prostora, kazat će Kerum, a mladi ljudi me cijene jer sam konkretan, jer radim dok drugi samo obećavaju. Pritom Kerum ne štedi stare političke garniture šaljući sublimirajuću poruku kako je on drugačiji, drugim riječima još dovoljno mlad da promjeni staru i učmalu političku paradigmu.
Da se uspostavlja svojevrstan kult među mladima sada je evidentno, no medalja kao i uvijek, a posebno kada je Željko Kerum u pitanju, ima dvije strane. Popularna okupljališta mladih uglavnom su u prostorima koji su u koncesijama dani upravo za vrijeme mandata Željka Keruma, a da Željko jedini gradi, pokazalo se naime točno. Splitska šetnica koju je betonirao pred svojim hotelom, žrtvujući sredstva iz proračuna namijenjena sanaciji Karepovca, pokazala se jedinom krupnijom investicijom u gradu pod Marjanom u zadnjih trideset godina. I za mandata Ive Baldasara, a pogotovo za mandata Andre Krstulovića – Opare.
To što su građani Splita „platili“ svoju šetnicu gušenjem u smradu zimi, to vam stranice „Žele se vraća“ neće objaviti, niti satirički govoriti o tome, no i na taj fenomen kulture zaborava u Splitu smo naviknuli, a što se tiče Željka Keruma on je doveden do apsurda. Kulturom zaborava najbolje bi mogli krstiti aktualni fenomen u Splitu, i ta kultura njeguje se sustavno, od školskih programa, do onih medijskih. No nisu li upravo mediji ti koji su trebali Željka Keruma uskratiti barem političkog uskrsnuća?
Željka Keruma političke smrti nisu paradoksalno koštale manipulacije s javnim natječajima i pogodovanje izabranima, nisu ga koštala ni nepotistička zapošljavanja rodbine po javnoj upravi, kao ni ekscesi kojima je sklon. Nisu Keruma koštale glave provale bijesa pretežno prema novinarima koji se usude javno govoriti protiv njega, a koje su postale su pravi viralni hit među mladima. Željko Kerum, podsjetimo, znao se okomiti i na Torcidu koja je neprikosnoveni kult među tom populacijom, ali je ta epizoda kulturom ciljanog zaborava brzo nestala s portala i stranica njemu sklonih. Željko Kerum pokušavao je graditi na Marjanu, na što je praktički ustalo pola grada, ali i to mu nije politički naudilo, kao i izvanbračne veze koje su raskrinkale još jednu njegovu utvrdu, arhetip katolika. Željku Kerumu nisu naštetili poslovni debakli, posebno onaj s megalomanskim projektom hotela Marjan koji je godinama „šaka u oko“ vizuri Splita i jedan od njegovih simbola bahate samovolje, kao ni dugovi koje je ostavio tolikim dobavljačima nakon još jednog propalog projekta koji je tako snažno zatresao Split i njegovu ionako unakaženu proizvodnju.
Upravo su dugovi ono što predstavlja drugu stranu medalje kada govorimo o Željku Kerumu. Dok je gradio spomenik Franji Tuđmanu, i postavljao križ na Marjanu, na Trgovačkom sudu u Splitu zahtjeve za stečaj njegova lanca trgovina podnosile su redom tvrtke Fructus Kresto, Međimurka iz Čakovca, Mesna industrija Braća Pivac iz Vrgorca, Intermimis iz Zagreba, Disa iz Splita, PIP iz Pisarovine, Salvia i AWT International iz Zagreba, Nadalina iz Splita i mnogi, mnogi drugi.
Željko Kerum, simbol domoljublja grada Splita, za sobom je ostavio preko šezdeset milijuna kuna duga prema dobavljačima, dok je istovremeno borac za pravdu i istinu, „čovik iz naroda“ tvrdio kako nikome ništa ne duguje. Željko Kerum koji danas želi pokrenuti Split, isti je dakle Željko Kerum koji je toj istom Splitu ostao dužan 22 milijuna kuna poreza, te oko 103 tisuće kuna neplaćenih doprinosa i isti je Željko Kerum koji poručuje novinarima i aktivistima kako će im „iščupati gučak“ ako njegov narod, dakle njegove birače, podsjete na te notorne činjenice.
Nevjerojatna je dakle činjenica da čovjek s tolikim popisom tvrtki, pa i javnih firmi kojima duguje milijune, a od kojih je mnoge i uništio, ne odgovara nadležnim institucijama, već se ponovo vraća u javnost i još prijeti.Možemo li u toj prizmi sagledati njegovu novo otkrivenu ljubav prema HDZ u? "Jasno da možemo, jer popularni Žele HDZ u treba, i dok treba procesuirano je miran.
Uistinu, fenomen zvan Željko Kerum teško je objasniti, a posebno teško roditeljima mladosti Splita koji ga obožavaju, a među kojima su mnogi ostali bez posla upravo radi Željka Keruma i njegovim poslovnih malverzacija. Marijana Puljak tvrdi kako je sve dobra predstava vladajućih, kako bi se poremetili odnosi na desnici. No uobičajeni folklor oko izbora u Splitu danas ima novu dimenziju, upravo velikom popularnošću Željka Keruma i u mojoj kući. Obojica mojih sinova planiranu glasati za Kerima jer nosi kravatu s logotipom Ferrarija!
Njegove poruke i njegovo uskrsnuće u politici komentirao je i povjesničar Dragan Markovina koji kao i Marijana Puljak drži da je Kerum i kao tajkun i kao političar, strukturalni proizvod HDZ-a i kao takav predstavlja lokalni problem. Na prošlim lokalnim izborima ta je stranka de facto imala dva svoja kandidata u drugom krugu, i nije bilo nikakvog racionalnog razloga da se bilo tko tko razmišlja lijevo opredijelio za bilo kojeg od njih. Zbog toga sam i pozvao svoje birače da bojkotiraju drugi krug izbora za gradonačelnika, kaže Markovina.
Mladost Splita očito je fascinirana „splitskim Berlusconijem“ koji je nastavio živjeti na isti način i nakon proglašenih stečaja, poslovnih agonija i bez imovine koja je trebala pokriti gotovo 1,7 milijardi kuna duga. Sam grad Split potraživao je od Keruma više od milijun kuna, a Željka Keruma nisu uzdrmali ni politički porazi koje i dan danas zove krađom za koju se namjerava ovih parlamentarnih izbora osvetiti.
O poslovnim malverzacijama Željka Keruma se može se čitava jedna knjiga napraviti, kako ju je uostalom i napravio novinar Damir Pilić u svojoj „Kronici jedne propasti“. Da je mnoge Splićane Željko koji „daje i gradi“ zavio u crno može vam pokazati i slučaj Marinka Biškića, popularnog splitskog punkera i poduzetnika, vlasnika „Nadaline“ kojeg je skoro dug Željka Keruma poslovno uništio.
„Kada je Kerum zatvorio svoju zadnju trgovinu, prestao sam očekivati naplatu. Kerum nije propao zbog loših poslovnih poteza, već je Kerum d.o.o propao jer je iz tvrtke izvučen novac.“Marinko Biškić je na koncu bio prisiljen otpuštati svoje radnike zbog financijskih neprilika, a to se zasigurno ne uklapa dobro u današnju sliku Željka Keruma, čovjeka koji zapošljava i radi, dok drugi uništavaju.
Kerumov životni stil, njegovo ponašanje, njegov status legende među mladima, možemo objasniti i fenomenom kapitalizma koji je u gradu pod Marjanom upravo među tom populacijom postavio nove standarde. Kerumova druženja s mladima groteskno su rasipnička, i on je istodobno najbogatiji Robin Hood i čovjek s kojim se sve može dogovoriti u biznisu bogatih. Željko Kerum tvrdoglavo odbija biti jednim iz svoje klase, prototipom, i na tom modelu kapitaliste koji ima narodno lice Kerum odgaja mladost koja se okuplja oko njegova stola. Kerum zna da mu nepresušna količina novca kupuje popularnost, no on ne rezonira kao tipični kapitalist, on ustrajava na životnom stilu koji prividno ne haje za blagodatima bogatstva, već ih razdrljene košulje troši na znane i neznane.
I to je očito mladima grada Splita fascinantno.
Iz tog kuta možemo gledati legalistički pristup politici, ali i fenomen sam po sebi, jer Željko Kerum uistinu i jest fenomen, ali onaj tužni i nažalost tipično Splitski. Fenomen u kojem se zbog sitnih, osobnih interesa i mogućnosti zaboravlja sve to što Željko Kerum nije, a najmanje jest - čovjek iz naroda. Taj mu narod očito ništa ne zamjera, i po metodi kulture zaborava, očito je spreman sve mu oprostiti.
Dapače, u njemu čak vidi i jedinu svoju budućnost.Jer Željko Kerum, kako mi je objasnio danas moj friško punoljetni sin koji po prvi puta izlazi na biralište, jedini nešto daje, dok svi ostali samo grabe.
Ništa ti ćaća ne razumiš.
*Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne održavaju nužno stav RTL.hr-a*
