Alexis Tsipras je definitivno poseban lik. Drukčiji. Najmlađi premijer Grčke od 1865. Ima 40 godina i prvi je grčki premijer koji je kod preuzimanja vlasti položio civilnu, a ne vjersku zakletvu. Mladi ljevičar školski je odigrao svoju političku ofenzivu. Preuzeo je vlast u kritičnom trenutku za zemlju. No s vlašću mu je u paketu došla i velika odgovornost za koju Tsipras očito uopće nije bio spreman. Jer sve što je do sada napravio ide direktno na štetu svih građana Grčke. Štoviše, hrabrog govornika koji se kao suprotstavlja moćnim svjetskim kapitalistima povijest bi mogla pamtiti kao političara koji je svoju Grčku nepromišljenim potezima odveo u još dublje siromaštvo pod krinkom ideološke borbe borbe za dostojanstvo i ponos. Stvari ovdje treba postaviti vrlo jednostavno. Grčka je na pragu katastrofe i traži odgovorne i ozbiljne poteze s dugoročnim efektima. Igra pozitivca koji brani narod od zlih bankara ovdje je preopasna i već pomalo infantilna. I može imati puno veće posljedice od istih tih reformi od kojih Tsipras navodno brani svoje Grke.
Nema tu nikakve romantike. Nema borbe za pravdu. Nema komunista, kapitalista, neoliberalista niti bilo čega. Postoje samo gole, hladne činjenice. Grčka je dužna veliki novac. I ne može se praviti da nije. Mora ga vraćati. Mora dovesti financije u red. Mora provesti reforme. Jer oni koji su joj posudili novac bit će fleksibilni mjesec-dva. Ali ne duže. A onda će se Grci suočiti s pravim posljedicama buntovničkih poteza svog mladog neodgovornog premijera. Ako izgube euro kao valutu, taj drugi alternativni novac, koji god on bio, vrijedit će puno manje. I cijena koju će onda platiti bit će puno veća od povećanja poreza i smanjivanja mirovina.
Dakle prosječna mirovina u Grčkoj kreće se oko 6000 kuna. Prosječna plaća oko 7600 kuna. Puno više nego u Hrvatskoj. Mnogi državni službenici imaju imaju plaće oko 9000 kuna. Dugo godina imali su puno više. Istovremeno, cijene su niže nego u Hrvatskoj. Neki dan jedan grčki umirovljenik žalio se što će mu se zbog mjera štednje srezati njegova mala mirovinica od 2300 eura! Taj novac koji dobivaju je njihova Vlada posudila! Grčka je dužna 323 milijarde eura kojima je godinama plaćala blagostanje i lagodan život mnogih građana i javnih službenika. Ali tako više ne ide. Račun kad-tad dođe na naplatu. Svima. Pokušajte otići u banku i tražiti otpis svoga stambenog kredita. Recite da zbog njega ne možete hodati uzdignute glave.
Pokušajte Tsiprasovim receptom pa vidite što će vam reći u banci. Bit će oduševljeni, sigurno. Život nije politički crtani film ljudi moji, ni igra. Odgovorni ljudi vuku teške, ali neohodne poteze. Grčki premijer trebao bi izabrati najmanje zlo za svoju naciju i prihvatiti reforme koje donose nastavak financijske pomoći. Jer ovako će narod samo dovesti u situaciju općeg financijskog kaosa začinjenog neizbježnom inflacijom.
Prebacivanje odgovornosti na narod referendumom također je neodgovoran i kukavički potez. Jer izabran je od ljudi da bi donosio upravo takve odluke. Izbore je imao prije pola godine i ljudi su ga delegirali da umjesto njih odlučuje. A ne da u prvom teškom trenutku prebacuje odgovornost nazad na građane. Posljedice njegovog pokušaja da odglumi pravednika već su vidljive. Redovi na bankomatima, umirovljenici plaču pred poštama, a on naciju uvjerava da kažu ponosno NE kreditorima. Kakav epohalni promašaj! Kakav ples na rubu propasti!
I na kraju će opet morati pristati na mjere štednje iako ih je narod odbio. Jer političari imaju još možda desetak dana za svoju igru. Ako ne dodje do dogovora cijenu će platiti svi. A najveću Grčka i njeni građani jer će im sve poskupjeti i živjet će 40 posto lošije nego sada. No kako kaže mladi Che Guevera Tspiras, bit će ponosni. No od ponosa se nažalost ne živi.
