Bivši HDZ-ov ministar Božidar Kalmeta nepravomoćno je oslobođen na temelju dokaza, a ne očekivanja javnosti i napisa u medijima, obrazložila je sutkinja Gordana Mihela Grahovac, ističući da dokaza koji bi potkrijepili Uskokovu optužnicu nije bilo.
"Nakon dvije godine rasprava, saslušavanja svjedoka i tisuća dokumenata sud je i po službenoj dužnosti izvodio dokaze. Sud ne donosi presude na temelju očekivanja javnosti. Konkretnih dokaza, pored iskaza svjedoka Josipa Sapunara, nije bilo'', kazala je sutkinja Grahovac. Dodala je kako nije bilo ni tajno snimljenih razgovora što bi ''vjerojatno olakšalo dokazivanje korupcije koju je Uskok spominjao u optužnici".
Iako je Uskok tvrdio da je Kalmeta okupio svoje najbliže suradnike kako bi oformio skupinu koja bi izvlačila novac, sud je utvrdio da je suradnike bivšeg HDZ-ovog ministra imenovala Vlada te da je neke naslijedio od prethodne Vlade, ali i da su svi oni bili stručnjaci. Pritom je sutkinja podsjetila da ni jedan svjedok, osim 'pokajnika' JosipaSapunara koji se prije suđenja nagodio s Uskokom, nije spomenuo Kalmetu.
Sapunarove tvrdnje da mu je Zdravko Livaković rekao da dio novca ide za Zadar, sud je ocijenio kao iskaz svjedoka po čuvenju te je dodao kako je potrebno puno više dokaza da bi se nekoga proglasilo krivim.
Optužba prema kojoj je Drago Tadić, direktor tvrtke Osijek Koteks, dao milijun kuna Sapunaru kako bi ubuduće dobivao poslove na cestogradnji pala je u vodu jer je to rekao jedino Tadić, dok ju je Sapunar negirao pa je sud njihova svjedočenja ocijenio kao kontradiktorna. Uz to, sudsko vijeće je naglasilo kako je Tadić kao svjedok u ovom procesu dobio oprosnicu te je, nakon što je dao tri iskaza, postao nedostupan hrvatskom pravosuđu kao svjedok i kao okrivljenik u drugim postupcima.
Trag novca završio kod Sapunara
Pojašnjavajući dio optužnice koji se odnosi na luku Gaženicu, sud je utvrdio da je neosporno da su se optuženici poznavali, ali i da je izgradnje te luke bila pod nadzorom Europske razvojne banke i Njemačke razvojne banke koje su određivale kriterije i reference. Po tim je kriterijima izabran austrijski Strabag, rekla je sutkinja, dodavši kako je austrijsko pravosuđe odustalo od Livakovićevog progona.
Govoreći o ulozi Josipa Sapunara, sutkinja je istaknula da pred sudom nije govorio istinu o svojem imovinskom stanju. "Stanove i kuće mu je kupovao njegov otac koje mu ih je potom darivao. Kako vjerovati tome svjedoku", zapitala se sutkinja, dodavši kako je novac neosporno izvučen, ali i da trag novca završava upravo kod Sapunara.
Sutkinja je obrazložila i nepravomoću presudu prema kojoj je nekadašnji Kalmetin državni tajnik i član uprave Hrvatskih autocesta (HAC) Milivoj Mikulić osuđen na tri godine zatvora, bivši čelnik HAC-a i Hrvatskih cesta (HC) Stjepko Boban na dvije godine, a nekadašnji član uprave Viadukta DamirKezele na tri i pol godine, uz vraćanje nezakonite imovinske koristi. Sud je utvrdio da je u tom dijelu neosporno utvrđeno počinjenje kaznenih djela koja im se stavljaju na teret.
"Mikulić, Boban i Kezele su 19 milijuna kuna uplaćenih na račun Remorkera podignuli u gotovini, a od toga su 14 milijuna predali Sapunaru i međusobno podijelili", pojašnjeno je u presudi prema kojoj je sud Bobana i Kezelea proglasio krivim i za preprodaju nekretnina u Istri.
Narudžba i izrada filma u ovlasti ministra
Vezano uz dio optužnice koji se odnosi na narudžbu i izradu filma "Prometna renesansa", sutkinja je ustvrdila da je taj film izuzet iz postupka javne nabave. "U ovlasti ministra je bilo da se snimi taj film i radilo se o korištenju ovlasti ministra i ne može mu se staviti na teret", zaključila je sutkinja.
Kalmeta je oslobođen optužbi da je sa suradnicima podijelio preko 15 milijuna kuna i 850.000 eura iz tvrtki za održavanje i izgradnju cesta te oštetio Ministarstvo prometa, no krivima su proglašena trojica njegovih suoptuženika.
Nepravomoćno je osuđen nekadašnji Kalmetin državni tajnik i član uprave HAC-a Milivoj Mikulić na tri godine zatvora, dok je bivši čelnik HAC-a i Hrvatskih cesta (HC) Stjepko Boban osuđen na dvije godine. Nekadašnji član uprave Viadukta Damir Kezele osuđen je na tri i pol godine, a sva trojica će morati vratiti nezakonitu imovinsku korist.
Postane li presuda pravomoćna Mikulić državi treba vratiti 2,6 milijuna kuna, Kezele 730 tisuća kuna te 95 tisuća eura s računa u banci, a Boban će ostati bez kuće u Vižinadi.
Kalmetino odbacivanje optužbi
Sud je suprotno tvrdnjama iz Uskokove optužnice zaključio da Kalmeta nije organizirao grupu za izvlačenje novca u kojoj su uz njega i trojicu nepravomoćno osuđenih, po tvrdnjama tužiteljstva, bili i oslobođeni državni tajnik te predsjednik Nadzornog odbora HAC-a Zdravko Livaković, čelnici građevinskih tvrtki Miroslav Bunić i Petar Pečin te ljudi iz HAC-a i HC-a Jurica Prskalo, Mario Lovrinčević i Sandro Vukelić.
Kalmeta je oslobođen i za dio optužnice prema kojoj je Ministarstvo prometa kojem je bio na čelu oštetio za 600 tisuća kuna narudžbom promotivnog filma "Prometna renesansa Hrvatske", od marketinške agencije Fimi media kojoj se, u drugom postupku, sudi za punjenje HDZ-ova crnog fonda novcem iz državnih institucija i tvrtki.
Kalmeta je od početka odbacivao optužbe i tvrdio da je žrtva političkog progona.
Optužnicom u aferi Remorker su bila obuhvaćena i trojica 'pokajnika' koji su prije početka suđenja priznali nedjela i nagodili se s tužiteljstvom. Nekadašnji financijski direktor HAC-a Josip Sapunar još je u istrazi Livakovića i Mikulića prokazao kao osobe kojima je nosio novac što su ga HAC-ovi podizvođači uplaćivali na austrijski račun češke tvrtke Remorker u vlasništvu Igora Premilovca koji je poput Sapunara, nakon priznanja Uskokovih optužbi, sporazumno osuđen na povrat novca i rad za opće dobro. Nagodbu s tužiteljstvom, nakon priznanja optužbi, postigao je i bivši direktor u Viaduktu Ivan Berket.
Na oslobađajući dio presude Uskok je najavio žalbu.
Drugi krak afere Remorker proširio se na Hrvatsku gospodarsku komoru i njenog dugogodišnjeg čelnika Nadana Vidoševića.
