Izlaganje o tome što su pametni gradovi, što ih čini pametnima i kakav je odnos između pametnih i ne-pametnih gradova, Petrić je otvorio foršpanom za dokumentarni film "Venecijanski sindrom" koji govori o tome kako se Venecija suočava s posljedicama turističke monokulture kojoj se, tvrdi Petrić, galopirajuće približavaju svi dalmatinski gradovi, piše Slobodna Dalmacija.
U zadnjih 25 godina Venecija je izgubila dvije trećine stanovnika (sa 180 na 58 tisuća), godišnje ima 14 milijuna turista i prihode od dvije milijarde dolara (70 posto ukupnih prihoda i 50 posto radnih mjesta), ali i najstarije stanovništo u Italiji s prosijekom od 49 godina. Zbog mobilnosti i multietičnosti Venecija je minimalno 'pametan' grad za razliku, primjerice, od Splita koji se jedini u Dalmaciji ubraja među velike gradove, ali je po svim parametrima 'pametnih' gradova zapravo 'ne-pametan' grad.
Održiva regija
''Split reciklira samo tri posto svog otpada kojeg sada želi neprimjereno riješiti u Lećevici, a ostatak u spalionicama tj. cementarama u Kaštelanskom zaljevu, što znači udisanje opasnih dioksina na širem području'', rekao je Petrić ističući da su Split i drugi gradovi u Dalmaciji, povijesno i civilizacijski najvažniji u Hrvatskoj, daleko od postizanja titule pametnih gradova i da će ako nastave putem Venecije u budućnosti moći samo upravljati svojim gubicima.
Uvažavajući povijest dalmatinskih gradova i činjenicu da cijela Dalmacija broji oko 860.000 stanovnika Petrić je mišljenja da bi bilo najbolje dalmatinske gradove umrežiti u jednu 'pametnu' regiju koja bi gospodarski i na druge načine bila održiva.
Održivost je usko vezana uz pojam 'pamtnih gradova', a kao ključne sektore za definiranje 'pametnih' gradova, termina koji je u teroriji zadnjih 15 godina istisnuo "kreativne gradove", Petrić je naveo odnos prema pitanju prijevoza, energije, javnog zdravstva, vode i otpada uz digitalnu tehnologiju.
Niti jedan grad iz Hrvatske
Prema tim kriterijima na europskoj listi pametnih gradova nema nijednog grada iz Hrvatske, a jedini koji je bio, Zagreb 2005., brzo je nestao.
Kao primjer dobre prakse istaknuo je taljanski Bari koji zadnjih 20-tak godina provodi programe koji su ga strukturno promijenili, čime je postao tranzicijski grad prema konceptu 'pametnog' grada. Petrić se dotaknuo i klasifikacije gradova koju je postavio talijanski arhitekt Roberto Pagani podijelivši ih na 'štetne gradove', 'piratske gradove', 'pionirske gradove' i 'pametne gradove'.
U Dalmaciji je najviše štetnih i piratskih gradova, a njih karakterizira zagađen okoliš, zagušen promet, velika potrošnja energije, malo usluga za građane, malo društvenosti i visoka razina društvenog nepovjerenja koja je pak najviša u Splitu (86 posto).
Štetni gradovi
Štetni gradovi neznaju upravljati svojim resursima, u njima se istodobno ostvaruju individualni hendikepi i kolektivne štete. U piratskim gradovima pridosnosi se ostvarenju isključivo individualnim interesima, a istovremeno se kolektivnom nanosi neprocjenjiva šteta.
Petrić je također ustvrdio da je korelacija između pametnih gradova i europskih gradova kulture vrlo niska. Za Zadar je istaknuo da mu fali koncentracija ljudi, posebno mladih, da je zatvoren, netolerantan i isključiv prema drugima i različitima. Istaknuo je da 70 posto ljudi koji dolaze studirati u Zadar dolaze iz sredina manjih od Zadra, a taj trend bi valjalo promijeniti, da u Zadar dolaze studirati i živjeti ljudi iz većih sredina.
''Glavni uteg dalmatinskih gradova je kontinuitet nekompetentnih elita. Zadnjih 25 godina društveno propadamo, vodstvima gradova nedostaje nam šira slika što se u svijetu zapravo događa. Isti problem bio je u Bugarskoj prije nekoliko godina, bilo je otpora promjenama, ali su europski fondovi i mladi ljudi, mahom dvadesetogodišnjaci, stvari počeli mijenjati. Za pet, deset ili pedeset godina, isto će se dogoditi i nama'', zaključio je Petrić. http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/271097/Default.aspx
