Irska je vrlo popularna destinacija za mlade Hrvate koji su odlučili živjeti i raditi u inozemstvu pa dok se većina odlučuje za Dublin, Eva se preselila u manji grad Westport
Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013., veliki broj Hrvata otišao je živjeti u Irsku. Broj Hrvata u Irskoj od ulaska u EU povećan je deset puta od 2013. pa do 2018. godine. Među onima koji su otišli put Irske je i 29-godišnja Ličanka Eva Amalija Orešković. Ona se u Westport u okrugu Mayo preselila potkraj rujna 2019., dok je prije toga provela dvije godine u Zagrebu.
Eva je Zagreb zamijenila Westportom
Kako kaže, Irska joj je dugo bila opcija, no konkretan potez povukla je kada je "nabasala" na oglas koji je nudio posao u hotelu. Inače, Eva je završila hotelijersku-turističku srednju školu, a oglasu se tražila njezina struka te je ponuđen smještaj i puno radno vrijeme. Tada je odlučila prihvatiti ponudu. U Hrvatskoj je Eva radila uredsko-terenski posao te joj je radni tjedan često imao 80 sati, a plaća joj nije pokrivala ni osnovne potrebe. Ističe da je o štednji i ulaganju u sebe mogla samo razmišljati, dok sada u Irskoj svoje želje i snove može i ostvariti.
'Ne fali mi smrad egzistencijalnog straha koji je u Hrvatskoj gotovo sveprisutan'
Ova 29-godišnjakinja rodom iz Perušića otišla je sama u Westport. Ističe da je tek došla u Irsku pa kao i svaki novi radnik radi za minimalac koji ondje iznosi 10 eura na sat. Kaže da se 30 sati tjedno u Irskoj smatra punim radnim vremenom, no ipak tjedan može varirati od 15-ak do 50-ak sati pa je bitan prosjek koji ne smije pasti ispod 30, niti prijeći 48 sati, osim ako to nije definirano ugovorom, priča nam. Eva nam je nešto ispričala i o cijenama u Irskoj i ljudima kojima je potpuno oduševljena.
Eva je jako zadovoljna životom u Irskoj, a Ircima je oduševljena
"Znala sam da su ljudi ovdje jako topli i otvoreni, ali svejedno sam bila iznenađena koliko je to zapravo točno. Nevjerojatno je lako započeti razgovor s bilo kime koga sretnete na ulici, u trgovini, u pubu... Osim toga, kvaliteta hrane ovdje je zaista vrhunska. Irci proizvode većinu svoje hrane, što osim kvalitete jamči stavljanje hrane na police u najkraćem roku. Cijene su niže ili iste kao one u Hrvatskoj, a za mnogo kvalitetnije namirnice. Organska hrana je ovdje tek malo skuplja od obične, kao i specijalizirana hrana poput bezglutenskog kruha. Kada sam odlazila, plan je bio odraditi šest mjeseci iz ugovora koji sam potpisala, ušedjeti nešto novca pa pokušati u Hrvatskoj s vlastitim obrtom. Nakon dva mjeseca ovdje, shvatila sam da se ne želim vratiti u disfunkcionalnost, nepotizam i beznađe. Nimalo mi ne fali smrad egzistencijalnog straha koji je u Hrvatskoj gotovo sveprisutan", ispričala nam je Eva.
'Okrug Mayo me izgledom podsjeća na Liku, ali zamislite Liku bez više od 25 godina užasnog upravljanja i vladanja'
Evi se u Irskoj sviđa opuštenost jer, kako govori, Irci ne robuju normama ponašanja. Kaže da se znaju zabaviti i opustiti te da nitko ne razgovara o politici, a ako se i politika spomene, riječ je uglavnom o usputnoj kritici pa se tema vrlo brzo opet vrati na vremenske (ne)prilike, stare priče i anegdote. Zapravo, još uvijek nije otkrila što joj se ne sviđa. No, zamijetila je jednu manu vezanu za javni prijevoz.
"Prometna povezanost nije loša, ali sve ide preko Dublina pa ako ste, kao ja, prisiljeni koristiti javni prijevoz - vaš put sa zapada na istok Irske npr. trajat će nekoliko sati više nego da imate automobil. Ono što mi nedostaje su hrvatska vina i maslinovo ulje. Zdravo za gotovo uzimamo dostupnost i kvalitetu tih proizvoda u Hrvatskoj. Irska i Hrvatska su po mnogočemu slične. Okrug Mayo me izgledom neodoljivo podsjeća na Liku, ali zamislite Liku bez više od 25 godina godina užasnog upravljanja i vladanja, već baš suprotno", kaže nam.
U Irskoj se osjeća prihvaćeno i ravnopravno
O napredovanju unutar hotelske grupe za koju radi, Eva je s poslodavcem je razgovarala već tijekom pregovora oko ugovora. Već nakon četiri mjeseca je mlada Ličanka potpisala ugovor za stalno za "customer care" posao "za stolom", što znači da je u vrlo kratkom vremenu u Irskoj od "običnog radnika" postala "customer consultant". Kada je riječ o tome kako se osjeća u Irskoj, Eva kaže da Irci nemaju predrasude prema Hrvatima pa se osjeća prihvaćeno.
"Osjećam se prihvaćeno i ravnopravno. Ako znate jezik, onda nema baš nikakvih prepreka, a Irci nemaju nikakvih predrasuda prema ljudima iz Hrvatske jer smo se pokazali kao vrijedni, pošteni i lojalni radnici. Westport je mali turistički grad koji je jako otvoren i topao, naviknut na ljude iz cijelog svijeta. Kada u nekom pubu popijete pivo nekoliko puta tjedno već vas smatraju stalnim gostom", otkriva Eva.
Izgubila je torbicu u Irskoj i nitko joj ništa nije ukrao
Brzo nakon što je došla u Irsku, Eva je doživjela i jednu nezgodu koja je srećom završila dobro. Izgubila je torbicu tijekom izlaska, ali joj nitko ništa nije ukrao.
"Nakon što sam se malo smjestila i uhvatila rutinu odlučila sam otputovati u Waterford za vikend i posjetiti prijatelje Hrvate koji tamo žive i rade već nekoliko godina. Izašli smo van i dobro se zabavili, možda i predobro jer sam uspjela izgubiti torbicu. Sve je bilo unutra - kartice, dokumenti, nešto gotovine... osim mobitela, koji mi je bio u džepu. Već u rano jutro zazvonio mi je mobitel da mi jave kako je torba pronađena i gdje me čeka, a u njoj je bilo sve. Nema mnogo gradova gdje bi se to dogodilo, a Ircima je to posve prirodno i jedino logično", prepričala je.
Kada su posrijedi vijesti iz Hrvatske, Eva kaže da joj je teško ne pratiti što se događa u Lijepoj našoj. Jedan razlog za to je što je za vrijeme života u Zagrebu vodila društvene mreže nekih tvrtki pa je bila bliska svijetu dnevnih novosti i politike. No, kako kaže, svaki put kada počne čitati vijesti iz Hrvatske sjeti se zašto je odlučila otići.
* Imate slično iskustvo sa životom u inozemstvu ili možda potpuno suprotno, a htjeli biste ga podijeliti s nama i našim čitateljima? Javite nam se na mail: vijesti@portal.net.hr.
