Osam dana uoči referenduma, bilo bi divno zabilježiti da je u Hrvatskoj u tijeku živa, argumentirana i plodna rasprava o Europskoj uniji. O značenju i kvaliteti njezine ideje, o idealima na kojima je utemeljena i njihovoj provedbi u praksi, o njezinoj svrsi i opstanku u ovo vrijeme teške krize, o tome koliko je ona doprinijela krizi a koliko je svoje članice od nje zaštitila. A posebno, o tome gdje smo u tome svemu mi. Međutim, ćorak. Nula bodova.
Nekome tko doista ništa o EU ne zna i već nije stvorio svoj stav na temelju onoga što je saznao usput tijekom godina i godina koliko čučimo u predvorju toga (sve manje ekskluzivnog) kluba, teško da će uspjeti u predreferendumskoj kakofoniji išta pametnoga shvatiti. S jedne strane debilna promotivna kampanja i političke elite koje pjevuše "Insieme..." i mašu EU zastavicama, a s druge bijesni branitelji nacionalnih interesa koji mnogima koje opravdano muče neke sumnje i koji bi voljeli čuti argumente nisu u stanju ponuditi više od teorija zavjere među kojima još jedino nisam čuo to da ćemo prvorođene morati kao danak davati birokratima u zli Bruxelless.
Novinari ovih dana muku muče ne bi li pronašli euroskeptike koji znaju o čemu govore. A ni civilno društvo se nije pretrglo da građane informira objektivno i podrobno. Nije, doduše da vatrene euroskeptike informacije zanimaju, mada je nedostatak istih jedan od njihovih glavnih prigovora.
Samo su nas čekali
Jedna od najboljih teza mi je da ćemo ulaskom u Uniju morati plaćati dugove zemalja članica. Je, kako ne, samo su nas čekali. Spasit će se. Čim mi uđemo, Grcima, Talijanima, Španjolcima... će opet pasti sjekira u med.
Stabilizacija eurozone? E, nećeš!
Stranci će pokupovati sve, a mi ćemo grcati u dugovima. Halo? Pa što činimo proteklih 20-tak godina (počelo je s bankama i HT-om, a nastavilo se s manje-više svime ostalim) ako ne rasprodajemo sve i zadužujemo se kao da sutra ne postoji? I ne prestajemo, naravno, zadužili smo se i opet.
Što zapravo i nije loše, jer tko zna hoćemo li moći i ubuduće, kad dođemo na udar agencija za kreditni rejting. Zanimljiva je njihova uloga, naime. Taman u trenutku kada su analitičari zaključili da se u eurozoni naziru "znaci stabilizacije", gospoda u Standard & Poor'su su zaključila nešto sasvim suprotno, pa je smanjio kreditni rejting Francuskoj, Austriji, Sloveniji, Slovačkoj, Malti, Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Cipru. I ode mast u propast. Odmah je, naravno, pao i euro, a najgenijalnije je S&P-ovo objašnjenje. Procijenili su, kažu, da "inicijative europskih dužnosnika možda neće biti dovoljne da se u potpunosti odgovori na sustavan financijski stres u eurozoni". Pa... nakon ovog noža u leđima više neće biti dovoljna, doista.
MI-LI-JAR-DU kuna
Ali da se vratimo na nas. Kamo je sva ta lova koju smo posudili i dobili od prodaje otišla? Pa evo zgodnog primjera - milijardu kuna ćemo navodno uštedjeti Odlukom nove Vlade o uvjetima korištenja službenih osobnih automobila, mobilnih telefona, redovnih zrakoplovnih linija, poslovnih kreditnih kartica, sredstava reprezentacije, te načinu odobravanja službenih putovanja. MI-LI-JAR-DU kuna. 1.000.000.000 kn. Možda Linić i pretjeruje, pa ajde, neka je pola. U tom slučaju pola milijarde. 500.000.000 kn. Po-la mi-li-... OK, shvatili ste, neću više. Pa koliki se iz proračuna trošilo na kavice, službena odijela i putovanja kad je moguće ostvariti toliku uštedu potezom pera? Kamo se toliko putovalo, s kime toliko pričalo na službene mobitele?
Čemu viši PDV?
Ali, to nije sve! Zvuči sitno nakon one milijarde (neću više), ali devet milijuna kuna potrošila je prošle godine Hrvatska turistička zajednica na manifestaciju zvanu Hrvatske večeri održanu u 14 gradova, među ostalima i u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije. Jer poznato je koliko je to važno turističko tržište, stotine tisuća bogatih, rastrošnih Bjelorusa samo čeka da im se pokaže kamo da putuju...
Ako je to samo početak rezanja blago je reći suvišnih troškova, čemu onda uopće podizati PDV i uvoditi nove poreze?
Zar i ti, sine Domagoje?
Nije ovih dana lako biti Jadranka Kosor. Predsjednica HDZ-a dobila je više noževa u leđa od eurozone, a da kojim slučajem ima psa i taj bi već tražio novo vodstvo u šetnju. Ukupno su se četvorica muškaraca (zanimljivo, a gdje su žene HDZ-a?) odvažila šefici reći da je želi smijeniti, a među njima je dobar broj onih koje je Kosorica sama promovirala u stranku i u stranci. Loše za Jacu, no dobro za sve nas ostale, posebno za HDZ i HDZ-ovce. Ironično, naime, ali stranka koja je zahvaljujući demokratskim (više ili manje) izborima provela na vlasti ogroman dio hrvatske neovisnosti, napokon će održati prve prave demokratske unutarstranačke izbore. Hm... to ćemo još vidjeti, doduše, ali stoji da se HDZ opasno približava tome da bude na putu za put da postane normalna stranka.
