Uskrsnuli su generali. Umirovljeni, ali ne i mirni. Barem ne politički. Stanje opće ekonomske i duhovne depresije namjerili su iskoristiti kako bi se vratili na političku kartu zemlje i pokušali povratiti poziciju onih koje se o nečemu pita. Zasad im je uspjelo tek dobiti nešto malo medijske pozornosti, no svaki početak je težak, zar ne? Taj početak posebno teškim učinio je prvak širenja teorija zavjere na ovim prostorima Davor Domazet Lošo, koji je preuzeo ulogu glasnogovornika generala i sve svoje paranoje podijelio s okupljenima. Uslijedila je standardna lepeza optužbi da vlast rasprodaje nacionalno bogatstvo – zemlju, vode i šume, naklapanja o pokvarenom mlijeku te neizostavno – "smrtnoj prijetnji" ćiriličnog pisma te onog što njima to pismo simbolizira.
Paralelni procesi
Više od skupa u Generalski zbor okupljena 43 generala, čak više i od njihovih ne tako bezopasnih poruka koje su javnosti uputili tijekom vikenda, zabrinjava nekoliko paralelnih procesa koji se mogu okarakterizirati kao pokušaj radikaliziranja političke scene u svrhu vraćanja na stare pozicije međunacionalne netrpeljivosti i potpirivanja osjećaja nesigurnosti, u sklopu kojih su obrambeni stožeri, zborovi, zdrugovi i ini nužni za obranu i opstanak.
U okviru akcije Tko se boji istine i pravde, prije tri dana članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara crnim tkaninama prekrili su spomenike iz Domovinskog rata na području grada. Crni pokrov dobili su tako spomenici Franji Tuđmanu i Blagi Zadri, te spomen-obilježje na Ovčari. Da ne gledaju sramotu. A sramota je ćirilica?! U ekonomski i na sve druge načine devastiranom gradu, kojeg se svi sjete i odaju mu počast jednom godišnje na obljetnicu pada grada, najveći problem je ćirilica?! Bilo bi sjajno da je i da je to najveća i jedina sramota. To bi značilo da Vukovarci imaju što raditi, da grad, obnovljen i perspektivan, cvjeta, da svi koji se još nisu vratili i razasuti su po cijeloj Hrvatskoj i svijetu razmišljaju kako je konačno došlo vrijeme za povratak, ukratko da je sve onako kako nije i kako, nažalost, još dugo vremena neće niti biti.
Uvod u opsežnije akcije
Crna koprena na spomenicima simbolima samo je uvod u opsežnije akcije koje se tek spremaju. Jer Stožer za obranu hrvatskog Vukovara tek se zagrijava za veliki protestni skup planiran za 7. travnja.
"Nikad i ni po koju cijenu nećemo dopustiti uvođenje ćirilice u Vukovar. Spremni smo na sve", poručuju, a svima koji u tom gradu igrom slučaja nisu dovoljno veliki Hrvati ili uopće nisu hrvatske nacionalnosti i samo žele raditi i živjeti jer od slova latiničnih ili ćiriličnih kruha nema, u tom po svim osnovama duboko podijeljenom gradu preostaje da se stisnu i čekaju da prođe strka.
Prešućivanje generala
I dok su se vođe najjačih stranaka Milanović i Karamarko barem načelno očitovali o ćirilici u Vukovaru, jedan načelno pozitivno, a drugi načelno negativno, o generalima su obojica odlučila šutjeti. S potpuno različitim motivima.
Premijeru Milanoviću, pored svih otvoreni frontova na kojima uglavnom gubi, valjda ne treba još jedan. Pustio je ministra branitelja Predraga Matića Freda da ih s punim pravom, na njihovu poruku da neće šutjeti i da će reagirati na sve što se događa, pita gdje su bili i što su radili proteklih 20 godina dok je trajala sveopća otimačina.
"20 godina su bili u nekakvoj hibernaciji i zimskom snu. Čini mi se da su prespavali 20-ak godina. Oni su nijemo i slijepo promatrali kako se Hrvatska pljačka kroz privatizaciju, kroz privatizaciju hrvatskih banaka. Otišla nam je INA, bila nam je tu i Fimi-Media i nisam primijetio neku njihovu reakciju ili primjedbu na to", rekao je Matić vjerojatno se nadajući da je zatvorio tu temu.
Grandiozne teme
Karamarko ju je pak prigodno odšutio zadovoljno trljajući ruke. Pa generali su rekli ono što on uglavnom misli, a kad ti pođe za rukom da kao šef oporbe postojano držiš vrh ljestvice najnepopularnijih političara, svaka voda koja ide na tvoj mlin dobro je došla. Karamarku silno odgovara i tematika koje su se generali ulovili. Sve dok se priča o grandioznim nacionalnim temama, ugrozi nacionalnog bića, unutarnjim i vanjskim neprijateljima, on je svoj na svome. Nikad se neće umoriti pričati o tome i pozivati na zbijanje redova i obranu nacionalnog ponosa.
Toliko ga je sve skupa razgalilo da je čak najavio traženje izvanrednih parlamentarnih izbora odmah nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, okitivši Vladu svakojakim epitetima koji su daleko od laskavih. Vladajuću ekipu nazvao je tako nekompetentnom, neekspertnom, pa čak i prepotentnom. Kako bi se njegova ekipa nosila s galopirajućom nezaposlenošću, izostankom investicija, padom životnog standarda... uglavnom nemamo pojma. Tko bi još pričao o tako prizemnim temama pored ovih grandioznih u kojima možeš uvijek vrtjeti jednu matricu s nekoliko varijacija?
A što ako ipak?
Nije nezabilježeno, dapače, da vlade koje su uvodile svoje zemlje u EU izgube iduće izbore. S obzirom da se ova Vlada u najmanju ruku loše snalazi i ubrzano gubi potporu, morat će se dogoditi priličan zaokret da dobije na idućim parlamentarnim izborima još jedan mandat. Ne pođe li im to za rukom, Karamarku ili nekom drugom koji će se tek pojaviti, vlast bi mogla doslovce pasti u krilo, a po svemu što smo od njega dosad vidjeli, ali i od velike većine ostalih na političkoj sceni, to bi mogla biti rupa u koju ćemo najdublje upasti i u kojoj ćemo najdulje ostati.
