Svake se godine 20. studenoga obilježava kao Međunarodni dan djeteta i rođendan UN-ove Konvencije o pravima djeteta. Dakle, danas je taj dan. Gotovo svima će biti puna usta patetičnih izljeva ljubavi.
I meni su. Na Fejsu sam već postavila dva statusa o tome. Priznajem, jedan sam pokupila od kolegice Bobe Đuderije, koja mi je izmamila suze i gotovo dovela do toga da zamolim svoje da me puste s posla i da što prije odem po djetešce u vrtić kako bih cijeli dan provela s njim.
A onda, kao prava horoskopska Jarčica, brzo se spustih na zemlju. Naravno, ljubav, pažnja, strpljenje i razumijevanje su najvažniji, ali onaj tko kaže da djeca mogu živjeti samo od toga ili nije roditelj ili nije baš skroz pri čistoj pameti.
A to nam svakodnevno serviraju u novinama, po portalima i televizijama raznorazni stručnjaci, kao i oni nabrijani na populacijsku politiku i rađanje onoliko djece koliko 'Bog da'. Evo kako bi to otprilike izgledalo.
Ne bismo ih upisivali u vrtić jer se to plaća. S puno ljubavi i strpljenja bismo im objasnili da u kući trebaju ostati sami i ne izlaziti iz krevetića kako ne bi počinili neku štetu ili, ne daj Bože, što je još gore, naudili sebi. Na kraju djetetu obavezno recite da ga volite.
Izbjegnite zamke
Kad krene u školu, knjige možete nabaviti od nekog starijeg prijatelja kojemu više ne trebaju. I bilježnice. Time ćete opet pokazati razumijevanje za dijete jer će ono već imati ispunjenu bilježnicu, dok će ostali morati ispunjavati prazne listove, što djecu, naravno, umara. Plaćanje užine u školi nije potrebno ako s puno ljubavi i strpljenja djetetu pojasnite da nije zdravo jesti među toliko djece jer nikad ne znaš tko će ti od njih kihnuti u užinu.
Zatraži li slučajno 200 ili 300 kuna za izlet, svakako ćete mu s puno ljubavi i argumenata pojasniti da to uopće nije pametno. Klinci su lukavi, pa je moguće da će vas pokušati preveslati i dobiti na foru da svi iz razreda idu. Tada je na vama da ga, kao pravi i predani roditelj, podučite lekciji o kolektivizmu, te da nema ništa gore nego se prilagoditi čoporu umjesto da izrasta kao samostalna jedinka.
Navedite djetetu primjer odrastanja u mračnom dobu titoizma, gdje smo svi išli na izlete, dobili pritom džeparac i nosili hranu sa sobom. Ali čemu sve to kad u autobusu nismo mogli slobodno zapjevati Vilu Velebitu i Ustani bane?! U ovom svijetu u kojem naša djeca odrastaju ima dovoljno ljubavi i za njih i za domovinu, pa tko bi uopće poželio jesti ili ići na izlet?
Ako vam se potuži da mu je hladno u sandalama tijekom zime, odvojit ćete sat-dva da mu objasnite da ste vi u njegovim godinama bosi pješačili 10 kilometara do škole, a snijeg je bio visok dva metra. Nije to ko danas kad nas pogađa globalno zatopljenje. Objasnite djetetu da ga grije vaša beskrajna i neprocjenjiva ljubav i sigurno će razumjeti.
To što nemate grijanje i struju u stanu (ako uopće imate stan jer vas banka još nije izbacila), također ima svoje prednosti. U dnevnom boravku napravite ognjište (granje možete skupiti u nekoj šumi). Budući da nemate televizor, jer nema struje, ne možete gledati turske sapunice. Ali zato, da biste ipak bili u trendu, možete zajedno recitirati Hasanaginicu. Pa ima li išta ljepše od toplog ognjišta, te zajedničkog druženja i razgovora s djetetom.
Fantastičan recept za obrok
Poželi li kojim slučajem proslaviti rođendan i pozvati prijatelje, s beskrajnom nježnošću ćete mu objasniti da to nema smisla. Čemu kupovati tortu, grickalice, sendviče i sokove, kad je bitan samo onaj datum i godina kad je dijete došlo na svijet. A samim time što ste ga rodili, ono već treba znati da ga beskrajno volite, pa je glupo da to opet morate dokazivati (i to na krivi način) iz godine u godinu. Ne treba odlaziti ni prijateljima na rođendane jer su to najobičniji materijalisti koji očekuju da im se donese poklon. A takvi ljudi nisu vrijedni pažnje vašeg djeteta, pa ćete mu zato lijepo objasniti da mu je dovoljna samo vaša bezgranična ljubav.
Naposljetku, zatraži li večeru, tu ćete se doista moći iskazati. Prstohvat razumijevanja, tri žličice strpljenja, 20 dekagrama nade da će izrasti u kvalitetnog čovjeka i šest kilograma beskrajne ljubavi bit će dovoljno da mu ostane i za doručak.
'Dobar tek, sine! Ne moraš puhati, nije vruće! I ne zaboravi, mama te voli najviše na svijetu!'
