Radovi na novoj sljemenskoj žičari započeli su teatralno, Milan Bandić upravljao je bagerom pred kamerama i fotoaparatima, i kako to obično bude u njegovu slučaju – nije odgovorio niti na jedno jedino konkretno pitanje i detaljnije pojasnio cjelokupnu investiciju tešku impresivnih 300 milijuna kuna.
Do sada se zna da će početna postaja žičare biti na lokaciji Dolje u Gračanima, u podnožju Sljemena, u blizini tramvajske postaje, zatim će na nadmorskoj visini od 308 metara biti "kutna građevina", odnosno skretna stanica, a potom žičara uskoro ulazi u trasu stare žičare i penje se do međupostaje Brestovac, na 877 metara nadmorske visine, te ubrzo slijedi i završna postaja na visini od 1030 metara, na "vrhu" Sljemena.
O cijeni smo već pisali. Gradski zastupnik Renato Petek upozorava da je cijena radova zagrebačke žičare četiri puta viša od, primjerice, sarajevske. Bivši gradski zastupnik, Tomislav Jelić, čudi se kako cijena žičare može biti 17 puta viša od jedne od najkompleksnijih gradskih podzemnih garaža, Langića. Ali što je s trasom žičare?
Kako je cijeli projekt drastično poskupio
Zašto, primjerice, nova zagrebačka žičara jednostavno ne slijedi trasu stare zagrebačke žičare? Zašto se pojavljuje kompleksna skretna stanica zbog koje je zahvat izgradnje nesumnjivo mnogo poskupio? Ako se željelo produžetak do tramvajske postaje, zašto produžetak ne slijedi os stare žičare pa ne bi trebale skretne stanice? A zašto se pojavljuje i međustanica Brestovac, gotovo pri vrhu Sljemena? Ona će donijeti i usporavanje i mogućnost iskrcavanja i ukrcavanja na mjestu za koje mnogi obožavatelji zagrebačkih planinarskih staza ne vide neki poseban razlog?
Obje postaje su, definitivno, značajno poskupjele žičaru. Bez njih ona bi mogla biti sigurno upola jeftinija. Ako se analiziraju neke od europskih poznatih žičara, lako se dolazi do zaključka da su u pravilu pravolinijske, a skretne postaje ili međupostaje pojavljuju se tek ako to zahtijeva konfiguracija planine, dužina trase i slično, odnosno, kada se u gornjoj polovici trase dulje zadržava snijeg na skijalištu, kao primjerice u slučaju Madonne di Campiglio.
Trasa nove žičare
Ruta stare žičare i skretanje koje je značajno poskupilo posao
Tko je odredio trasu
No, tko je uopće kreirao trasu nove zagrebačke žičare? Je li u Gradskoj upravi formirana radna skupina, jesu li možda u njoj sjedili stručnjaci iz različitih područja? S obzirom na to da na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, u okviru Zavoda za motore i transportna vozila, postoji Katedra za tračnička i lebdeća pružna vozila, za očekivati bi bilo da su u kreaciju nove zagrebačke žičare bili uključeni stručnjaci s te Katedre – ali nisu.
Dr. Milan Kostelac, voditelj Katedre, stručnjak koji je vodio nadzor i reviziju tijekom izgradnje žičare na Srđu, odgovara da ne zna je li bila formirana radna skupina za novu zagrebačku žičaru, ali on osobno niti itko od njegovih kolega s Katedre sigurno nije sudjelovao u njenom radu ako je i postojala.
Dr. Kostelac u izjavi za Net.hr pojašnjava da su za pojavu skretne stanice doista postojali tehnički razlozi: "Dopušteni lom užeta može iznositi maksimalno osam posto, a to je 3,5 stupnjeva. S postavljenom donjom i gornjom postajom na ovim točkama gdje ih je odredio Grad Zagreb ne možete poštovati taj tehnički uvjet bez skretne postaje." Pojednostavljeno, trasa je postavljena tako da žičara ne može "direktno", bez kompleksne skretnice, dospjeti od donje do gornje točke trase.
Brži i jeftiniji model
Da je trasa ostavljena kakva je bila kod stare žičare, ne bi trebalo ugrađivati nikakvu skretnu stanicu. I projekt bi bio značajno jeftiniji. Je li se moglo doći na Dolje, odnosno, je li se moglo produžiti rutu stare žičare, ali bez skretanja, dakle, pravolinijski? Teoretski, i kada bi žičara išla pravocrtno dalje od stare startne postaje spustila bi se do gradskog zemljišta. U tom slučaju kabine bi prolazile iznad kuća, postoje mnogi primjeri takvih žičara u Europi, primjerice, skijaši koji skijaju na Kronplatzu u Italiji znaju da žičara prolazi iznad mjesta St. Vigilio kako bi se spojila dva odvojena skijališta.
No, činjenica jest da je Hrvatskoj još svježa "trauma" sa žičarom u Dubrovniku i pobunom građana kojima žičara prolazi iznad kuća, te je moguće da je Grad Zagreb odlučio izbjeći takav pokušaj. Nije poznato niti je li se s vlasnicima kuća na Dolju razgovaralo o tome, niti o modelu da ih se izvlasti i isplati kao u slučaju nekih drugih gradskih investicija.
Dakle, najjednostavnije i najjeftinije bi bilo kada bi žičara jednostavno kretala s iste pozicije gdje je kretala stara. Bila bi to pravolinijska žičara, ne doduše odmah blizu tramvajske postaje na Dolju, ali niti dramatično udaljena, a opet – značajno jeftinija. Da nema međupostaje na Brestovcu i značajnije brža od ove sadašnje.
Prema svom običaju, Bandić je napravio show, ali na ključna pitanja oko žičare nije odgovorio
Misteriozna međupostaja
"Osobno smatram da bi za Sljeme bilo najbolje rješenje da je i nova žičara planirana na trasi stare", kaže dr. Kostelac. Naravno, produljenje u gornjoj točki, na vrh grebena, koja je u osi stare žičare, nitko ne dovodi u pitanje niti je taj zahvat bitno poskupio cijelu investiciju. Dr. Kostelca smo pitali postoje li možda i kakvi tehnički razlozi za međupostaju Brestovec, a on je na to odgovorio niječno. "To doista neću komentirati. To nema veze s tehničkom problematikom", rezolutan je dr. Kostelac.
Zašto se onda pojavila međupostaja na Brestovcu? Nikako ne može biti vezana uz dužinu žičare. Primjerice, žičara u Makedoniji, Tetovo-Popova Šapka, koja nije u funkciji već dulje vrijeme, imala je međupostaju zbog dužine rute: u 40-ak minuta je svladavala dužinu od sedam kilometara. No, sljemenska žičara je značajno kraća i njena dužina sigurno ne može biti razlog za "proglašenje" međupostaje. Konačno, međupostaja će značajno usporiti put, odnosno, da je nema, vožnja bi bila mnogo brža.
Osobe koje redovno planinare i poznaju sve staze na Sljemenu odbacuju ikakvu vezu te postaje s eventualnim željama planinara ili bilo kojih drugih sportaša. Ima li ta međupostaja veze sa skijaškim planovima na Sljemenu? Već do sada je Snježna kraljica progutala više od 500 milijuna kuna i staze se održavaju skupocjenom tehnologijom proizvodnje umjetnog snijega, ali teško je doći do ikakve veze međupostaje Brestovac i skijaških planova na Sljemenu. Primjerice, na već spomenutoj žičari Madonna di Campiglio ili u slučaju Val di Sole – međupostaje su isključivo vezane uz prelazak na druga skijališta.
Međupostaja Brestovac ne koristi ni skijašima
Vedran Pavlek, direktor Snježne kraljice, na upit Net.hr-a odgovara da "međupostaja Brestovac nije predviđena za skijaške sadržaje jer su skijaške staze sukladno planovima uređenja na sjeverozapadnoj strani Medvednice", no, smatra da zaustavljanje žičare na Brestovcu "može pridonijeti drugoj sportsko-rekreativno-turističkoj ponudi."
Pavlek potvrđuje da su Hrvatski skijaški savez i on osobno "aktivno sudjelovali na stvaranju preduvjeta za novu sljemensku žičaru, što prije svega uključuje produženje trase s donjom postajom na Dolju i gornjom na samom vrhu Sljemena." Pavlek ističe da je zbog toga zahvalan "na razumijevanju i kvalitetnoj suradnji svim vladama, resornim ministarstvima, Gradu Zagrebu, Parku prirode Medvednica i svim ostalim dionicima procesa."
"Žičara s donjom postajom na okretištu tramvaja i gornjom na samom vrhu Sljemena vrlo je važna ne samo za skijanje već i za ljetni turizam i širenje cjelokupne turističke ponude Grada Zagreba, može vrlo kvalitetno biti u funkciji 365 dana u godini i pridonosi smanjenu zagađivanja i zaštiti okoliša", naglašava Pavlek. Dakle, može se reći da je Hrvatski skijaški savez zagovarao produženje trase, doduše, sigurno ne sa skupom skretnom stanicom, ali s međupostajom – nema ništa.
Čuveni model zamjene zemljišta?
Odakle onda međupostaja? Činjenica jest da je na Brestovcu ruševan objekt starog sanatorija za plućne bolesti, značajnog u povijesti grada (Milivoj Dežman, glasoviti zagrebački liječnik i književnik, dao ga je sagraditi za poznatu glumicu Ljerku Šram nakon što je oboljela od tuberkuloze) koji je bio u funkciji sve do 1968. Danas je na toj lokaciji – Paintball centar Sljeme, koji pod normalno objavljuje na svojoj web stranici, bez ikakve ograde, - da je Brestovac poprište paranormalnog, odnosno da ga "opsjedaju duhovi umrlih...".
Paintball centar Sljeme, u vlasništvu tvrtke Dakris d.o.o, neslužbeno saznajemo, obnavlja koncesiju u Parku prirode Medvednica svake godine za korištenje prostora bez dopuštenih ikakvih značajnih intervencija u prostoru. Činjenica jest, ako će i dalje dobivati koncesiju, nakon međupostaje Brestovac, dostupnost njihovog paintball centra sa svim paranormalnim pojavama sigurno će biti značajnija, a zarada izdašnija. No, malo je izgleda da je međupostaja izniknula zbog njihovog panitballa...
Vlasnik ruševnog objekta je bolnica Srebrnjak, a prema vlasničkom listu, bolnica je vlasnik i zemljišnih parcela. Ali braniteljska udruga Vidra, koja se bavi i zelenim aktivizmom i borbom protiv govora mržnje te pokušava afirmirati ideju branitelja-antifašista, nedavno je objavila na svojim stranicama tekst u kojem iznosi sumnje da se na području Brestovca odvija stanovito mešetarenje zemljištem kakvo se često događa u Zagrebu. "Satelitski prikaz nedvojbeno ukazuje da su stare oznake dodijeljene nekim drugim, privatnim parcelama u Zagrebu, s kompletnom vlasničkom dokumentacijom. (...) Ogromna lokacija Brestovac, do sada u državnom vlasništvu, najvjerojatnije je zamjenom za dvije majušne parcele u Zagrebu i formalno postala privatno vlasništvo", tvrde na web stranici Vidre.
'Srebrnjak igra čistu igru'
Jedno je sigurno, u zaštićenoj prirodi Park-šume Medvednice moguća je gradnja jedino u gabaritima postojećih objekata, dakle ili bolnica Srebrnjak ili neki novi vlasnik/investitor mogao bi graditi novi objekt, odnosno objekte na mjestu starih. Ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak, dr. Boro Nogalo, na upit Net.hr-a ustvrdio je da je bolnica koju on vodi i dalje vlasnik objekata stare bolnice i zemljišta, oko 76 tisuća četvornih metara, te da su oni doista na prijedlog Gradskog ureda za zdravstvo, u rujnu 2018. godine predložili projekt izgradnje rehabilitacijsko-zdravstveno-obiteljskog centra na Brestovcu.
S obzirom na to da je Srebrnjak započeo projekt izgradnje tzv. pametne bolnice i znanstveno-istraživačkog centra uz pomoć sredstava EU-a, smatraju da bi bio dobar drugi razvojni korak, za razdoblje od 2021. do 2028. - izgradnja rehabilitacijskoj centra u izvanrednom okruženju prirode, na Sljemenu, na mjestu stare bolnice Brestovac. Dr. Nogalo odbacuje sve sumnje da je Srebrnjak pod njegovim vodstvom sudjelovao u ikakvoj sumnjivoj zamjeni zemljišta. "Srebrnjak igra čistu igru!", rezolutan je dr. Nogalo. Naglašava da su tek izmjestili oko tisuću četvornih metara za potrebe izgradnje međupostaje za žičaru, jer u slučaju da projekt izgradnje rehabilitacijskog centra na Brestovcu bude odobren u gradu te bude realiziran, bit će to izvanredna poveznica za sve pacijente i članove njihove obitelji.
No, dr. Nogalo ne zna je li projekt odobren na razini Grada. Radi se ipak o budućim planovima za koje tek treba osigurati sredstva, i iz gradskog proračuna, te pokušati aplicirati na sredstva iz EU fondova. Zamislimo tek cjenik gradnje na tom području, u zaštićenoj park-šumi... Ukratko, sve je to na "dugom štapu". Narodski rečeno, prvo će se uložiti u skupu žičaru, najskuplju moguću, sa skretnom stanicom bez koje se itekako moglo, te s međupostajom na mjestu koje će tek možda jednom u budućnosti biti u funkciji. A sve to će unaprijed platiti građani grada Zagreba.
Milan Bandić i Ranko Predović iz GIP Pionira
Jasno je tko će najbolje proći
Tko će definitivno proći najbolje u cijeloj priči? Graditelji žičare, GIP Pionir. Građevinska tvrtka koja do sada nije izgradila niti jednu jedinu žičaru neće u ovom slučaju graditi jednostavnu žičaru koja slijedi trasu stare žičare, nego je ubačena i skretna postaja i međupostaja, a to sve značajno poskupljuje posao. Omiljena građevinska tvrtka gradonačelnika Milana Bandića u vlasništvu Ranka Predovića, tvrtka koja je izgradila vjerojatno najviše novogradnji u gradu Zagrebu, uz to još i izvođač svakovrsnih građevinskih rekonstrukcija i fontana, tako je i u ovom slučaju postigla fantastičnu cijenu.
Pokušali smo o žičari, njenoj trasi i mnogim drugim pitanjima razgovarati i u gradskoj upravi, ali ni nakon tjedan dana čekanja i pisanih i usmenih molbi, nismo dobili odgovore. Posebno nas je zanimalo koje je tijelo u gradskoj vlasti odabralo ovu rutu, i tko je sve sudjelovao u radu tog tijela.
S obzirom na naše otkriće da nitko od stručnjaka sa Strojarskog fakulteta nije bio uključen, reklo bi se da je opet i oko ovako delikatnog i skupog projekta Bandić primijenio svoj oprobani recept, da je jednostavno sjeo s prijateljima i vlastitom rukom skicirao što i kako želi... pa što košta da košta. Ionako on to neće platiti. Za naredne izborne cikluse njemu je važno prije svega da gradnja traje, a kako će biti kad bude, ako bude, gotovo – time će se morati pozabaviti netko drugi.
