Obroci kuhara volontera na području pogođenom potresu bili su jeftiniji od onih koje sada priprema državna tvrtka Pleter. Ekonomski analitičar Andrej Grubišić rekao je za N1 kako smatra da tu ima dosta politikanstva, ali i malo podbadanja. “Pojedinci iz privatnog sektora brzo su reagirali, vidjeli smo koordinaciju bez centralnog državnog planiranja. Vidjeli smo činjenicu da, ako država negdje nije involvirana, ne nestaje solidarnosti”, dodao je.
“To je primjer da, ako želimo biti s nekim solidarni, ne mora nužno država dati uslugu. Uslugu može dati i privatni sektor što ćemo platiti mi porezni obveznici. Kad netko kaže da se bez države ne može treba to artikulirati do kraja – sud koji će pravilno donositi procjene i prosudbe, gdje država ima ulogu arbitrarnog, a ne aktivnog sudionika, uloga vojske i uloga policije”, pojasnio je.
Pozitivni državni intervencionizam
Grubišić kaže da nema ništa protiv da država bude transmisijski mehanizam. "Ne vidim ulogu države u ekonomiji jer nitko tuđim novcem ne raspolaže kao svojim. Ne vidim državu kao monopolista pružanja usluga zdravstvenog osiguranja, mirovinske štednje i isplata mirovina te u školstvu, a posebno da uzima milijune kuna državnim obveznicima i onda ih dijeli sektorima za koje smatra da su bitni. Kad se uzmu samo ove četiri stvari – zdravstvo, mirovine. školstvo i subvencije, dolazimo do 100 milijardi kuna godišnjeg troška. A praksa nas uči da nije dovoljno samo imati dobru namjeru jer nas ne opstruira od odluka koje imaju negativne reperkusije, a trebale bi nas štititi”, smatra Grubišić.
Misli da je krivi put dodatan angažman države u rješavanju životnog standarda ljudi koji će zahtijevati njezinu proaktivnost u smislu trošenju tuđeg novca. Dodaje da bi država trebala reagirati na način koji naziva "pozitivni državni intervencionizam". Predlaže smanjenje PDV-a na 20 posto, da svi plaćaju porez na dobit 10 posto, smanjenje trošarina, privatizaciju brojnih državnih kompanija, barem djelomičnu liberalizaciju zdravstva, školstva i mirovinskog sustava. “Ne umanjujem ulogu države tamo gdje je mjesto države.”
Ključno je tko kontrolira novac
Grubišić smatra da nije realno očekivati da ćemo vidjeti obnovu u tako kratkom roku na način koji je u skladu s dostojanstvenim načinom života. Predlaže da novci dođu na račune tih ljudi. “Uvjeren sam da težak socijalni status ne znači nedostatak zdrave pameti i da sami odluče kakvu vrstu obnove žele… Ovdje je ključno tko kontrolira novac. Volio bih da što više tog novca dođe na račune tih ljudi, a oni sami odluče što će s njime”, dodao je.
Smatra da kontejnere treba kupiti tamo gdje ih se može najbrže dobiti. “Nemojmo ponovno pasti u zamku samodostatnosti, da netko kaže da trebamo imati domaću ili državnu proizvodnju kontejnera”, rekao je i dodao da se stambeni kontejneri trebaju kupiti u normalnim vremenima, najpovoljniji, neovisno o tome gdje su proizvedeni.
“Kreiranje dobrog životnog standarda ne postoji bez žrtve i odricanja. Da bi država iz nekog fonda isplatila subvenciju, ona to nekom drugom mora uzeti”, zaključuje Grubišić.
