Prvo je Milanović u intervjuu na N1 televiziji izjavio da bi se morala proglasiti katastrofa i "reći tko je tu glavni", a ako bi se njega pitalo to bi mogao biti – Tomo Medved, a onda je nekoliko sati kasnije stigla vijest da je Plenković s ministrima održao videosastanak na kojem je donesena odluka da se osnuje stožer koji će "voditi proces i povezivati aktivnosti svih sudionika u pružanju pomoći u saniranju posljedica potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji i dijelovima Zagrebačke i Karlovačke županije". Na čelo tog stožera izabran je upravo ministar branitelja Tomo Medved.
Dvojica ključnih dužnosnika u državi priznala su tako da upravljanje stanjem na područjima koje od 28. prosinca "napadaju" razorni potresi ne funkcionira kako treba. Priznali su to gotovo tjedan dana nakon prvog udara. Mogli bismo reći, predsjednik i premijer s odgođenim paljenjem.
Iako su obišli više puta Petrinju i Glinu, ceremonijalno, s više ili manje uspješnim iskazima empatije i razumijevanja što se dogodilo ljudima, pred kamerama su govorili da je sve pod kontrolom. A onda su tek šesti dan, svatko iz svoje fotelje, odlučili da treba učiniti još nešto.
U cijeloj šumi "glavnih" niknulo je još jedno tijelo, još jedan stožer.
Zar već nemamo Stožer civilne zaštite?
Na službenoj sjednici Vlade održanoj u ponedjeljak, sedmi dan nakon prvog slabijeg potresa i šesti dan nakon razornog, službeno je proglašena katastrofa i službeno je i objavljeno i osnivanje Stožera na čelu s ministrom Medvedom, a premijer je doslovno rekao da se to radi "kroz strukturu" Zakona o sustavu civilne zaštite. Ali posve je nejasno kako je to moguće. Naime, prema Zakonu o sustavu civilne zaštite u slučaju prirodnih katastrofa - od poplava do požara, kemijskih incidenata do potresa - definirana su sva tijela koja bi trebala upravljati spašavanjem i pružanjem pomoći, od stožera civilne zaštite, vatrogasaca, do postrojbi i povjerenika i koordinatora na terenu… a na vrhu cijele te piramide je Stožer civilne zaštite kojeg osniva i imenuje – Vlada. Sustav civilne zaštite je krojen upravo za ovakve situacije, i to na razini cijele Europske unije, između ostalog zato da bi se na razini cijele Unije znalo tko je gdje "glavni" u uvjetima katastrofe, da bi se znalo kamo se šalje novac i tko odgovara za njega.
U zakonu je također navedeno da u trenutku kada se proglasi katastrofa, rukovođenje radom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske preuzima predsjednik Vlade RH, ili "po ovlaštenju" predsjednika Vlade – član Vlade ili načelnik Stožera civilne zaštite. A zakonski je također jasno utvrđeno da je za civilnu zaštitu nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova, nipošto Ministarstvo branitelja kojim upravlja Tomo Medved. No, s obzirom na to da tjedan dana nije proglašena katastrofa, nije jasno ni po kojoj je osnovi predsjednik aktivirao vojsku na dan potresa, a nije niti jasno kako se pokrenuo lanac civilne zaštite. Znači li to da nadležnog stožera do ovog ponedjeljka uopće nije bilo? Ili je on ipak bio pod nadležnošću onog Nacionalnog stožera civilne zaštite kojeg imamo još od proljeća?
A na čelu Nacionalnog stožera civilne zaštite u Hrvatskoj je ministar unutarnjih poslova, jedan od ključnih ljudi u timu Andreja Plenkovića, Davor Božinović. Isti onaj koji je, kakve li ironije, na posljednjim parlamentarnim izborima bio nositelj u 6. izbornoj jedinici koja se proteže upravo preko Sisačko-moslavačke županije, uz slogan: "Garancija sigurnosti".
To je isti onaj Stožer koji je još u veljači počeo upravljati i krizom oko koronavirusa i donositi epidemiološke mjere, ali u to se upustio mimo zakona, pa su onda u travnju uslijedile i promjene zakona, peglanje, da bi se ta situacija koja je već trajala – učinila zakonitom.
Zašto se Božinović držao po strani?
Ovaj puta, u slučaju potresa, Nacionalni stožer civilne zaštite, na čelu s Davorom Božinovićem, bio je bez sumnje nadležan i odgovoran i ništa ga nije sprječavalo da uzme i ostvari svoje zakonske ovlasti, da uspostavi mrežu komunikacije na terenu, da objedini i koordinira svima ostalima koji su, kako to lijepo navodi zakon, uključeni u pružanje pomoći i uspostavu normalnog života na području zahvaćenog potresom. Dapače, Zakon o sustavu civilne zaštite je implementacijski EU zakon i po Ustavu i EU pravu je nadređen ostalim zakonima koji pokušavaju uređivati pitanja iz te domene, te ima prednost pred svim ostalim zakonima ove vrste.
Istina, i Davor Božinović je povremeno viđen na potresom zahvaćenim područjima, posljednji put prije pet dana, u društvu predstavnika EU-a Janeza Lenarčića, te je objavio da su pokrenuti mehanizmi pomoći na razini Europske unije, ali nipošto se nije predstavljao kao šef Stožera koji uspostavlja koordinaciju i vuče konce koji će uvesti red i posložiti prioritete na razorenom području.
Iz dana u dan u slučaju potresa na Baniji, zahvaljujući izvještajima novinarskih ekipa, Hrvatska je imala prijenos uživo stvarne funkcionalnosti lokalnih uprava i samouprava, nepovjerenja u službene kanale dostave humanitarne pomoći, suočavanje s kvalitetom obnove kuća pod paskom države nakon rata, s golemim brojem zaboravljenih, ne samo sada, već proteklih nekoliko desetljeća.
I što radi premijer Plenković? Onaj koji je najglavniji od glavnih? Prešućuje činjenicu da sustav civilne zaštite nije uspio profunkcionirati, da Nacionalni stožer civilne zaštite ne ispunjava svoju zakonsku obvezu, pokušava ignorirati da mu se već lokalni čelnici svađaju po političkoj liniji tko će dobiti više novca, i osniva još jedan stožer. Za kojeg nije uopće jasno na temelju kojeg zakona i kako će funkcionirati.
Dokle sežu ovlasti Tome Medveda
Znači li to da se uz postojeći Stožer civilne zaštite organizira još jedan stožer civilne zaštite? Ali iz naziva Medvedova stožera koji je službenim kanalima objavljen nekako je jasno da se izbjegava spomenuti civilna zaštita. Tko je kome onda nadležan? Dokle će upravljati Božinović, a gdje počinju ovlasti Tome Medveda?
I zašto je i predsjedniku i premijeru upravo ministar branitelja pravo rješenje za "sređivanje stanja" na potresom pogođenim područjima? Žele li oni poručiti da za to treba čvrsta vojnička ruka? Za epidemiju policijska ruka Davora Božinovića, za potres vojnička ruka Tome Medveda. Iako se u ovih tjedan dana nakon katastrofe jasno pokazalo da u ovim uvjetima nakon katastrofe trebamo u svim mogućim nadležnim institucijama prije svega ljude s mnogo strpljenja, empatije i osjećajem za temeljna ljudska prava, a na vrhu piramide one koji znaju upravljati kriznim situacijama.
Kao što je u proljeće niknuo Božinovićev stožer, tada bez zakonske osnove za uvođenje epidemioloških mjera, sada niče još jedan, s nejasnim ovlastima i odgovornošću, pa i mehanizmima kontrole. Ako zagusti, premijer uvijek može reći da je osnovao stožer, a ministru Tomi Medvedu koji je posljednjih mjeseci postao glavni Plenkovićev "džoker zovi" ostaje tek da se snađe. Nakon šest dana nitko ne zna koliko je točno kontejnera i kamp kućica stiglo službenim kanalima preko ovlaštene linije "civilne zaštite", a koliko privatnom inicijativom, on postaje "glavni" – iako uopće nije jasno kome je nadležan, kome dalje on i u kojem svojstvu može išta zapovijedati i tko bi ga mogao kontrolirati.
Ovaj zastrašujući potres ne samo da je odnio živote i donio nove nemjerljive tragedije u ionako siromašan i razoren kraj, nego je potresao same temelje hrvatske državnosti i pokazao zastrašujuće pukotine na hrvatskoj verziji vladavine prava. Olako se ovdje zaboravlja na zakone i kreće u improvizacije. Jer kad se improvizira, lakše je zamutiti odgovornost.
