Rezolucija UN-a kojom se traži humanitarno primirje u Gazi, pokazala je, barem formalno, podjele unutar same Europske unije po pitanju sukoba koji trenutno bukti na Bliskom istoku. Većina država svijeta, njih 120, glasala je za rezoluciju. Protiv je bilo njih 14, dok je 45 zemalja bilo suzdržano.
Pogledaju li se članice EU-a, za rezoluciju su glasale Francuska, Slovenija, Belgija, Irska, Luksemburg, Malta, Portugal i Španjolska. Među zemljama kandidatima, rezoluciju su podržale Crna Gora, Turska te Bosna i Hercegovina. Od ostalih zemalja, između ostalog, Kina, Norveška, Rusija, Švicarska, Bjelorusija…
Protiv rezolucije su, unutar EU-a, bile Austrija, Češka, Hrvatska, Mađarska. U svijetu, Izrael i SAD, među ostalima.
Među suzdržanim EU članicama našle su se Bugarska, Estonija, Italija, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Švedska, Cipar, Danska, Finska, Grčka, Litva, Njemačka i Slovačka odnosno, među zemljama kandidatima, Albanija, Sjeverna Makedonija, Srbija, Ukrajina i Moldavija. Drugim riječima, velika većina europskog odnosno, pristupno europskog društva. Suzdržane su, među ostalima, od ostalih država u svijetu bile Australija, Kanada, Island, Indija, Ujedinjeno Kraljevstvo.
Slanje pomoći Gazi unatoč glasanju protiv Rezolucije
Hrvatsko 'protiv' podiglo je neke obrve pa se ubrzo oglasilo i Ministarstvo vanjskih poslova, koje je obrazložilo da UN-ova rezolucija ne spominje da je Hamas izvršio "teroristički napad" na Izrael te da je odgovoran za "pokolj civila" u Izraelu, a jednako tako ne spominje se ni ne zahtjeva bezuvjetno puštanje taoca, zbog čega je Hrvatska bila protiv takve rezolucije.
Ministarstvo je također naglasilo da je "većina država članica EU-a glasovala protiv ili bila suzdržana vezano za ovako predstavljenu rezoluciju" te da glasanja protiv rezolucije ne znači i glasanje protiv humanitarnih stanki ili zaštite civilnog stanovništva podsjećajući da je Hrvatska još prošloga tjedna u Gazu uputila humanitarnu pomoć u iznosu od 250.000 eura te da smo podržali usvojeni zaključak Europskog vijeća kojim se predlažu "humanitarne pauze" kako bi civili dobili pomoć.
Bivša ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić, ocijenila je da je Hrvatska pogriješila glasanjem protiv rezolucije.
"Mislim da smo pogriješili. Mislim da nismo ni protiv mira ni rezolucije nego je Hrvatska previše kalkulirala kako se sama pozicionirati na međunarodnoj sceni i prekalkulirala se i napravila je veliku pogrešku", izjavila je Pusić u ponedjeljak za N1, dodajući da "jedna te ista strana u ratu može biti i žrtva i agresor i sada se to odvija pred našim očima".
Jednostrana i demagoška Rezolucija
"Odnosi na Bliskom istoku vrlo su komplicirani, a rezolucija koja je bila na stolu jednostrana i demagoška. Ocjena da je Hrvatska protiv mira, zato što ne podupire jednostrane i demagoške dokumente, promašena je, a između glasanja protiv i suzdržanog glasanja nema neke bitne razlike", ocjenjuje za Net.hr politički analitičar Davor Gjenero.
"Većina političkih analitičara smatra da je Hrvatska trebala biti suzdržana, kao i većina članica Unije. Argument kojeg iznosi Tonino Picula, da je ovim glasovanjem protiv, Hrvatska otvorila prostor za antagonizaciju odnosa s Bošnjacima u Federaciji BiH, budući da su oni snažno na strani rezolucije, nije neutemeljena, ali nije neutemeljen niti stav Vlade, odnosno MVP-a, koji tvrde da je ovo glasanje bilo takvo da je Hrvatska morala stati uz dvije partnerske države, SAD i Izrael", dodaje.
Gjenero smatra kako nije neosnovan argument da se u rezoluciji ne navodi činjenica da je konflikt izazvan terorističkim napadima HAMAS-a i da Izrael ima pravo na samoobranu, ali ograničeno okvirom ratnog i humanitarnog prava, kao što nisu neosnovane niti usporedbe s rezolucijama iz prethodnih vremena. Međutim, smatra da pažnja Hrvatske treba biti na jednom drugom, važnijem, pitanju.
"Hrvatska ulazi u vrlo izazovno razdoblje. Za nju je izuzetno dobar odnos s islamskom zajednicom na njenom teritoriju bio veliki međunarodni kapital, koji je do neke mjere doveden u pitanje onim što se događa na Bliskom istoku, i pritiskom radikalnih skupina unutar globalne islamske zajednice. Za Hrvatsku je važnije da razmisli kako će nastaviti razvijati dobre odnose sa svojim sugrađanima muslimanske vjere i kako će graditi savezništvo s Bošnjacima u BiH", kaže Gjenero koji napominje kako ne treba smetnuti s uma da je Hrvatska u UN-u zastupana na izrazito ekspertnoj razini.
"Da je šef naše misije pri UN-u jedan od najboljih hrvatskih diplomata, bivši zamjenik šefa diplomacije, bivši ministar pravosuđa, bivši pomoćnik glavnog tajnika UN-a, prof. Ivan Šimonović, koji unutar institucija UN-a uživa relevantan ugled", kaže Gjenero.
POGLEDAJTE VIDEO: Grlića Radmana izbacilo iz takta pitanje: 'Jeste li Hrvatskoj nacrtali metu?'
Izostala suradnja predsjednika i Vlade
Za podjelu među samim EU članicama i po ovom pitanju, pak, politički analitičar Božo Kovačević za Net.hr kaže da je "uobičajena", a za Hrvatsku - da je trebala biti suzdržana.
"Što se tiče Hrvatske, na djelu je istjerivanje neke antiterorističke ortodoksije uz zanemarivanje kompleksa kršenja ratnog prava i humanitarnog prava, što provodi Izrael. Hrvatska je trebala biti suzdržana, a ne glasati protiv, jer ovako se Hrvatska svrstala na stranu Izraela - na osnovi potpuno ispravnog pristupa da Izrael ima pravo braniti se - ali svaka međunarodno priznata država koja ima pravo braniti se ima i obvezu poštivati sve norme međunarodnog prava i kad se brani, a Izrael to očito ne čini", kaže Kovačević.
Komentirajući kako se donosila odluka pri UN-u, Kovačević kaže da u kreiranju vanjske politike trebaju sudjelovati svi Ustavom definirani čimbenici.
"Vanjsku politiku provode Vlada i Ministarstvo vanjskih poslova, ali kreiraju je predsjednik i Vlada, a u ovom slučaju je izostala suradnja predsjednika i Vlade. Dapače, Vlada sustavno ignorira Ustavne odredbe koje određuju nužnost suradnje predsjednika i Vlade. U tom pogledu, ovo postupanje na Glavnoj skuštini UN-a nije nikakav izuzetak. Normalno bi bilo da se predsjednik, premijer i ministar vanjskih poslova konzultiraju, ali HDZ je nažalost uspostavio praksu "novog normalnog" u kojoj je normalno da premijer uzurpira i one ovlasti koje mu ustavom nisu dodijeljene", kaže Kovačević.
Ispit na kojem Izrael pada
Govoreći o samom sadržaju Rezolucije, Kovačević povlači usporedbu s Izjavom EU-a, kojom se, opravdano, osuđuje terorizam Hamasa i poziva na uspostavljanje humanitarnih koridira. Tu su Izjavu, naime, podržale sve članice Unije, ali u njoj se ne spominje tko onemogućava pristup tim koridorima, baš kao što se ni u Rezoluciji UN-a ne spominje tko je izvršio teroristički napad.
"Izrael onemogućava uspostavu tih koridora, a to se ne kaže u izjavu EU-a zato jer ne bi mogli postići suglasnost. Podržali su je svi upravo zbog kompromisnog karaktera te izjave", naglašava Kovačević. "Gaza je trenutno geto, to treba otvoreno reći i treba se zauzeti za smanjivanje patnje stanovnika tog geta. Uništiti Hamas ne znači poubijati sve ljude koji tamo žive", dodaje Kovačević, naglašavajući da terorizam svakako treba osuditi.
"Civilizirana borba protiv terorizma podrazumijeva da onaj koji se bori protiv terorizma sam neće koristiti terorističke metode. Izrael nažalost na tom ispitu pada, kao i SAD jer je u svojoj globalnoj borbi protiv terorizma ubio oko 300.000 ljudi na različitim svadbama na kojima su navodno prisustvovali i teroristi. Ne mogu se moralno opravdani ciljevi ostvarivati terorističkim sredstvima", zaključuje Kovačević.
