Prema nedavno objavljenim podacima Eurostata, mladi u Hrvatskoj, u odnosu na druge članice EU-a, najkasnije odlaze od roditelja, prosječno u tridesetdrugoj godini života zbog čega nam je pripisana titula apsolutnih rekordera u Europskoj uniji. Osim nas, u skupinu "neslavnih" pripadaju Talijani, Grci, Španjolci, Bugari, Poljaci, Slovaci i Maltežani, dok se mladi Šveđani i Danci najranije osamostaljuju, stoga su oni, kako pišu mediji, svijetle točke.
Mladi s roditeljima najduže ostaju živjeti na Mediteranu. Mladi Skandinavci napuštaju roditeljski dom relativno rano, ali sve kasnije stupaju u brak. Sjever Europe karakteriziraju slabe obiteljske veze.
Slobodna Dalmacija izdvojila je nekoliko važnih istraživanja u kojima se krije objašnjenje i odgovor na pitanje zbog čega se mladi ne žele odvojiti od svojih roditelja i što misle prama instituciji braka.
Dužničko ropstvo
Glavni problem je što smo mladoj generaciji ostavili u nasljeđe dužničko ropstvo. Svjetska banka i MMF potiču zaduživanje građana. Osim toga, demografski, kulturološki, religijski čimbenici, produženo školovanje, raspad brakova i obitelji, glavni su indikatori odgode mladih ulaska u brak i produženja boravka u roditeljskom domu.
Nije "zabrinjavajuće" pitanje zašto nam mladi tako kasno napuštaju roditeljsko gnijezdo, od egzodusa mladog i stručnog kadra. Na tome "velike" članice EU-a (višestruko) profitiraju, piše novinar Slobodne Dalmacije.
Hrvatska je država s najmanjim udjelom kućanstava koja čine samo roditelji i djeca, a najčešća su višegeneracijska. Velikim dijelom na to utječe materijalna oskudica, nezaposlenost, nesigurni i slabo plaćeni poslovi, a skupe nekretnine u znatnoj mjeri otežavaju kupnju (ili iznajmljivanje) nekretnine. I to je jedan od razloga zašto ih sve manje žele napustiti primarnu obitelj.
Situacija u Italiji
Talijani ni blizu nisu našoj oskudici pa su nam ipak "uz bok" po dužini boravka u istom kućanstvu dviju i više generacija. U Italiji je manje izražena oskudica, ali tamo ima utjecaj (katoličko) uvjerenje prema kojemu nije upitno da djeca što duže ostaju živjeti s roditeljima. Mladi koji imaju visoka primanja na jugu, a odabiru živjeti s roditeljima, potvrđuju da je u takvim kulturama osjećaj pripadanja važniji od materijalne neovisnosti.
Ovo potvrđuju istraživanja europskih vrednota iz kojega proizlazi da se najviše građana u Francuskoj i u skandinavskim zemljama, slaže s tvrdnjom da je brak zastarjela institucija. Najveći postotak neslaganja s tvrdnjom da je brak zastarjela institucija iskazali su u Turskoj, Malti, Islandu, Hrvatskoj, Poljskoj i Češkoj.Vidljiva je razlika između skandinavskih i postkomunističkih zemalja. U percepciji jednog dijela mladih vlastito "gnijezdo" i roditeljstvo više nisu, kao nekada, primarni znakovi odraslosti.
Smatraju da su sazreli kada su financijski samostalni i mogu samostalno preuzeti odgovornost, neovisno od roditeljskih i drugih utjecaja, piše Slobodna Dalmacija.
Mladi koji nemaju mogućnost (ili želju) odlaska iz roditeljskog doma sve više odgađaju brak i roditeljstvo. Mladi s juga i kad se za to ostvare određeni ekonomski preduvjeti, teško napuštaju dom i (širu) obitelj za koju su emotivno vezani, znatno više od sjevera Europe. Na sjeveru su obiteljske veze relativno slabe te stoga potomci lakše i brže odlaze iz roditeljskog doma.
Udio djece izvan braka
Udjel djece koje je rodila neudana majka u Hrvatskoj se godinama kretao manje od deset posto. Međutim, posljednjih desetak godina taj se postotak naglo počeo povećavati, da bi 2014. premašio 16 posto. U Hrvatskoj je 2001. godine bilo najviše brakova s dvoje djece, a danas ih je najviše s jednim djetetom. Prosječna obitelj u Europi ima tri člana. Svaki treći brak se raspada.
Jedan od razloga produženog ostanka u roditeljskom domu mladi u Hrvatskoj navode da "žele udobnost doma bez odgovornosti koje iz toga slijede". To je posljedica naslijeđenog paternalizma, ali i ekspanzije popustljivog odgoja, odgađanja odrastanja i/ili osamostaljivanja, zaključuje novinar Slobodne Dalmacije.