Egzistencijalna sigurnost koju mu donose predavanja o bas gitari i stalni angažman u Prljavom Kazalištu omogućuju Dubravku Vorihu da snima   tržišno krajnje neisplative albume kao što je "Two Faces Of Jazz And Soul".

Ovdje je svoju jazz vokaciju proširio na sve i svašta (bossa nova, latin, samba funk, pop), komercijalizirao do razine lounge barova i odveo svjetlosnim godinama daleko od zadimljenih rupčaga u kojima su "peglali" Miles Davis i Charlie Parker. Što je tu jazz, a što soul neće vam biti jasno ni nakon brojnih slušanja, kao ni kako razlikovati bilo koju od navedenih pjesama.

Iako samo prosječan, kvartet instrumentala "Crazy"/"One Little Sign"/"Sun Born"/"Young Lions" je i najbolje što "dva lica" imaju za ponuditi, dok će u ostatku uživati samo oni kojima između dobre pjesme i sviračkog umijeća stavljaju znak jednakosti. 

Dakle, svirački fascinantno, ali autorski prilično bezlično djelo koji nije mnogo više od egotripa jednog od najboljih basista na ovim prostorima.