Snižena stopa PDV-a, mjera koju je Vlada proširila dodatnom paletom proizvoda 1. travnja 2022., ispala je - datumski prikladno - prvotravanjska šala.
Naime, Porezna uprava utvrdila je ovih dana da poduzetnici mjeru nisu iskoristili kako bi snizili cijene svojih proizvoda u visini snižene stope PDV-a. Upravo suprotno, krajem tog istog travnja, dodatno su ih povećali.
Stručna tumačenja
Država je posljednjih godina u nekoliko navrata snižavala stope PDV-a.
Tako je i lani, podsjetimo se, u sklopu paketa mjera za ublažavanje rasta cijena energenata, izmijenjen Zakon o PDV-u, a od 1. travnja proširena primjena snižene stope PDV-a od 5 posto na:
- dječju hranu, jestiva ulja i masti, maslac i margarin,
- isporuku živih životinja, isporuku svježeg ili rashlađenog mesa i jestivih klaoničkih proizvoda, isporuku svježih ili rashlađenih kobasica i sličnih proizvoda od mesa,
- isporuku žive ribe te svježe ili rashlađene ribe, rakova, mekušaca i ostalih vodenih beskralježnjaka,
- isporuku svježeg ili rashlađenog povrća, korijena i gomolja,
- isporuku svježeg i suhog voća i orašastih plodova,
- isporuku svježih jaja peradi (u ljusci),
- sadnice i sjemenje, gnojiva i pesticide, hranu za životinje,
- ulaznice za koncerte, sportska i kulturna događanja te
- od 13 posto na prirodni plin i grijanje iz toplinskih stanica, ogrjevno drvo, pelet, briket i sječku te menstrualne potrepštine.
Netko bi rekao, temeljna inflacija bila je razlog zbog kojeg trgovci ovu pogodnost nisu mogli iskoristiti na ruku građanima, već kako bi 'pokrpali' vlastite gubitke međutim, bilo je prethodnih godina i razdoblja s nižom inflacijom i sniženim stopama PDV-a, pa je 'gesta' svejedno izostajala. S vremena na vrijeme, dobro se podsjetiti na to.
'Trgovci imaju za cilj povećavati profit i to je potpuno legitimno', u uobičajeno profesorskoj maniri podsjećali su nas i tijekom prošle godine neki ekonomski analitičari svaki put kada bi se građani ili mediji uzjogunili na ono za što u hrvatskom jeziku postoji i druga riječ - lakomost.
Takvih stručnjaka nađe se i u javnosti, posebno među 'analitičarima' na društvenim mrežama, koji misle da 'zakone tržišta' posebno rigorozno treba primjenjivati u vrijeme turističke sezone, a sumnjičavce će rado poklopiti dobrom starom 'Odite u Veneciju pa pogledajte tamo cijene', zatim onom da 'Svaka roba ima svog kupca' ili klasikom 'Kome ne paše, nek ne kupuje'.
Ne zaboravimo i one koji na trgovačku lakomost u vrijeme blagdana, pateći od tradicionalnog hrvatskog straha da će tkogod vidjeti 'da se nema', bojažljivo sliježu ramenima i kažu 'Jednom se živi' i 'Za blagdane se ne štedi'.
Međutim, kad je već tako da tržište 'radi svoje', a građani radije pasivno agresivno grintaju nego što aktivno bojkotiraju takvu praksu (podupirući je, naravno, time još više) sasvim je primjereno staviti se na trenutak i u 'cipele' države koja se, samo prošle godine, ovom svojom uredbom odrekla 279 milijuna eura (2,1 milijardu kuna) u korist građana. Ili je tako barem trebalo biti.
Čemu geste koje ne vrijede?
Tržište je slobodno i ne voli intervenciju države. Osim, naravno, kada ta intervencija omogućava veću zaradu. Zanimljivo je kako se tada nitko ne buni i ne poziva na 'nedopustivo miješanje države u ekonomske slobode'. Država je, naravno, svjesna ove igre pa je tako Vlada i prošle godine istaknula da proširena mjera snižene stope PDV-a možda neće ostvariti željeni cilj - uštedu građanima.
Mjere su dobre, ako imaju smisla. Snižena stopa PDV-a, izgleda, ne spada u takve mjere.
Hrvatska narodna banka (HNB) još je u srpnju 2019., u publikaciji Makroekonomska kretanja i prognoze, zaključila da tadašnje snižavanje PDV-a s 25 na 13 posto za određene prehrambene proizvode i dječje pelene te pet posto na bezreceptne lijekove nije u cijelosti utjecalo na sniženje cijena. Konkretno, za većinu proizvoda prijenos je bio znatan, ali nepotpun odnosno, iznosio je 50 posto.
"Kad bi prijenos sniženih stopa PDV-a na potrošačke cijene bio potpun, on bi rezultirao padom cijena prehrambenih proizvoda obuhvaćenih ovom zakonskom izmjenom za 9,6 posto te sniženjem cijena lijekova koji se mogu kupiti bez recepta za 16 posto", ustvrdio je tada HNB dodajući da domaće, kao i iskustvo drugih zemaljam, upućuje na to da prijenos promjene stope PDV-a na potrošačke cijene u pravilu nije potpun te da je manji u slučaju sniženja poreza u usporedbi s povećanjem poreza.
"Intenzitet prijenosa smanjenja PDV-a na cijene ovisi o stupnju konkurencije na pojedinom tržištu. Naime, pojedini trgovci smanjit će cijene samo djelomično, kako bi povećali profit, u slučaju kada ocijene da to neće utjecati na gubitak njihova tržišnog udjela. Među ostalim, i relativno snažan rast osobne potrošnje činitelj je koji može utjecati na smanjeni prijenos sniženja stope PDV-a na potrošačke cijene, jer se smatra da u tom slučaju postoji manji poticaj trgovcima da smanjenje poreza preliju na sniženje cijena proizvoda", naveli su analitičari HNB-a tada.
Digni, spusti, pa još malo digni...
Ukratko, potpunog efetka na prelijevanje poreznog rastrećenja na maloprodajne cijene koje kupci plaćaju u trgovinama - nema. To pokazuju i podaci posljednje runde smanjenja stope poreza na dodanu vrijednost.
Meso, voće i povrće za koje je PDV snižen s 13 na pet posto trebali su pojeftiniti za sedam posto, a cijene za menstrualne potrepštine, za koje je stopa PDV-a snižena na s 25 na 13 posto, trebale su biti niže za oko deset posto. Međutim, cijene menstrualnih potrepština smanjene su za 9,04 posto, cijene žive ribe za 6,47 posto, svježeg ili rashlađenog povrća 6,82 posto, svježih ili rashlađenih kobasica 2,49 posto.
Osim što je analiza Porezne uprave pokazala da su prvotravanjske cijene uglavnom zadržane ili uvećane, unatoč smanjenoj stopi PDV-a, one su nakon mjesec dana dodatno povećane.
Analiza Porezne uprave, sačinjena na temelju podataka prikupljenih od gotovo 30 tisuća poduzetnika, pokazala je da trgovci nisu snizili cijene u visini sniženog PDV-a, već su sniženje stope PDV-a iskoristili za povećanje marže ili troškova poslovanja. Među onima koji u trgovinama prodaju proizvode na koje se mogla primjeniti snižena stopa PDV-a, njih svega 33 posto snizilo je cijene u iznosu sniženog PDV-a, 34 posto zadržali su postojeće cijene dok je gotovo 33 posto poduzetnika 'vagalo' kojim će pojedinim proizvodima sniziti cijene, a kojima ne.
Međutim, efekt je trajao ravno mjesec dana.
Čak i oni koji su 1. travnja snizili cijene u gotovo punom iznosu smanjenja stope PDV-a za većinu proizvoda, prethodni su mjesec podigli cijene, a postupak su ponovili krajem travnja. Primjerice, cijene svježeg voća prije snižavanja PDV-a porasle su za 1,20 posto. Od 1. travnja snižene su 7 posto, sukladno očekivanom smanjenju, da bi nakon toga u istom mjesecu porasle 1,53 posto. Krajnji efekt bio je tek polovina onoga što je trebala donijeti snižena stopa PDV-a. To je na tragu zaključka HNB-a iz 2019., koji je i prošloga mjeseca - prije nego što je Porezna uprava objavila svoje podatke - uzburkao poduzetničke duhove kada je 'rastavio' inflaciju na proste faktore i utvrdio da je udio plaća u inflaciji u Hrvatskoj činio 1,5 postotni bod, porezi 2,2 postotna boda, a 5,1 posto odnosilo se na - profit tvrtki.
Da se ne zaboravi
Drugim riječima, i temeljem svega navedenog, ispada da se 279 milijuna eura - koje je država prošlogodišnjom mjerom odlučila vratiti u džepove građana - zagubilo negdje među policama trgovina. Konkretno, iskorišteno je u korist marže i troškova poslovanja odnosno, s ciljem zadržavanja razlike u blagajnama trgovaca.
Da, možda je legitimno zaraditi, pa čak i pokušati forsirati istu razinu zarade u težim vremenima kao i u lakšim međutim, bilo bi šteta izgubiti iz vida taj podatak u kontekstu inflacije, ili onda kada određene poduzetničke i proizvođačke udruga traže uvođenje jedinstvene stope PDV-a od pet posto na prehrambene proizvode.
A posebno bi šteta bilo izgubiti iz vida taj podatak prilikom odlaska u trgovinu.
