Saru, Dina i Tonija, splitske osnovnoškolce, povezuje jedna stvar - oni su slabovidni, praktički slijepi. No, kao da im zbog toga nije dovoljno teško, još uvijek nisu dobili posebno prilagođene udžbenike, ili im oni dolaze u dijelovima, iako je već drugo polugodište. Priroda i društvo, matematika, engleski i hrvatski su jedini udžbenici koji dođu, i kada dođu, onda je to prekasno. Ti posebni udžbenici su prevedeni na Braillevo pismo.
"Često oni zakasne, zato što dok oni to napišu, pošalju, tako da mi to najčešće obradimo dok oni to pošalju", rekla je učenica Dina.
Dok pravi udžbenici ne dođu, djeca i njihovi roditelji se snalaze na razne načine. Jedan od njih su PDF knjige te elektronička bilježnica kojima se služi Toni. Dok mu majka "prebacuje" PDF knjige u Word i pomaže mu riješiti zadatke, on se služi elektroničkom bilježnicom na kojoj može pohraniti knjige kako bi ih čitao ili slušao.
Pomažu im naprave i marljivi roditelji
Njemu, ali i ostalim slabovidnim učenicima koji imaju tu napravu, ona pomaže za svladavanje gradiva za koje nema udžbenika na Brailleovom pismu. Tehnički, informatika i glazbeni su neki od predmeta za koje uopće ne postoje udžbenici prilagođeni slijepoj i slabovidnoj djeci. Kad ni to ne pomaže, tu su pomoćnici u nastavi.
"Ove godine nam je problematično, s obzirom na to da on nema udžbenike na braillevom pismu, tek je prije 2 tjedana dobio jedan, iz prirode i društva, tako da sam mu ja sada tu kao jedan auditivni udžbenik, kojemu moram čitati zadatke ili iz čitanke tekstove koji su po dvije tri stranice", rekla je Nikolina Jakovčević, Tonijeva pomoćnica u nastavi.
Opsežan posao 'prijevoda' udžbenika
Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek ustanova je u kojoj klasični udžbenici postaju prilagođeni slijepim i slabovidnim učenicima. Oni, naime, imaju tiskaru za brajicu, ali nemaju vremena odraditi tako opsežan posao.
"Za ovu školsku godinu naša tiskara je udžbenike dobila dosta kasno, negdje početkom osmog, sredinom osmog mjeseca i to je onda trenutak kada mi počinjemo raditi prilagodbu. Da bi ga učenik imao na svojem stolu na početku školske godine, dakle nemoguće. Da smo imali samo jedan udžbenik, teško da bi stigli u tom roku", rekla je za RTL Potragu ravnateljica Centra, Ivana Rotim.
No, osim prebacivanja latinice u brajicu, potrebno je zasebno prilagoditi svaku sliku, formulu ili graf.
"Zapravo najveći problem je taj adaptacijski dio. Znači da mi imamo tekstualne knjige, da nemam nikakvih slika, onda bi mi tu knjigu napravili za par dana. Evo sada se borimo s engleskim za peti razred, gdje vi imate na jednoj stranici hrpu različitih slika, hrpu podataka, strelica, poveznica, poveznice na druge stranice koje su stavljene iza na kraju knjige. Na sve se to mora paziti", rekao je korektor za Braillevo pismo, Ivan Kolar.
Ministarstvo nije nizašto nadležno
Iz Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta kažu kako zapošljavanje ljudi koji bi prilagođavali udžbenike slijepoj i slabovidnoj djeci nije u njihovoj nadležnosti te upozoravaju kako svaki učitelj i nastavnik ima pravo birati udžbenike.
"Ako vi, u četvrtom razredu osnovne škole, kao što se u ovoj generaciji dogodilo, ako imate četiri učenika, četiri učenika imaju četiri različite čitanke iz hrvatskog jezika, tri različita udžbenika engleskog jezika, dvije različite matematike i dvije prirode", objasnio je "prevoditelj" Kolar, a glavni savjetnik ministrice znanosti i obrazovanja Marko Košiček se upitao: "Da li je onda rješenje da svi u Hrvatskoj radimo po jednom udžbeniku, da se zatvorimo, da budemo jedina zemlja u Europi koja dekretom kaže: 'Ovo je jedini udžbenik, drugog nema?'"
Unatoč tomu, možda problema ne bi bilo da se natječaji za dodjelu sredstava za prilagodbu udžbenika dodijele ranije te da cijeli posao "prebacivanja" na Brailleovo pismo ne počne u zadnji čas.
"Mislim da bi Ministarstvo trebalo te natječaje pomaknuti ranije ili kada već natječaj završi 6. kolovoza, da ta rješenja budu što prije napisana kako bi ljudi koji tiskaju knjige mogli te knjige što prije početi tiskati", rekao je Ivan Tokić, iz splitske udruge slijepih.
Škola za život ga otežava
Ministričin savjetnik Košiček kaže da nije problem raspisivanje javnog poziva, već potkapacitiranost i nestandardiziranost cijelog postupka. To proizlazi iz raštrkanosti sustava koji funkcionira na način da se civilne udruge prijavljuju na natječaje Ministarstva znanosti i obrazovanja. No, njih je premalo, pa se sav novac namijenjen za udžbenike niti ne potroši. Zbog toga cijeli proces staje. Novi je problem što sljedeće godine stiže velik broj udžbenika u sklopu Škole za život.
"Sada imamo situaciju da je Sara šesti razred, Toni je peti razred, Dina četvrti razred, on ne može ni jednu njezinu knjigu koristiti jer nas je uhvatila ova Škola za život, isto tako moguće da ovo malo udžbenika što Toni ima za peti razred, Dina neće moći koristiti jer je druga škola i pitanje je koje će knjige njezina škola izabrati", rekla je Tonijeva majka, Mandina Matijašević.
I dok za prijevod knjiga i nadziranje krajnjeg rezultata treba uložiti puno, slijepoj i slabovidnoj djeci treba malo da pokažu svoj puni potencijal. No za to u školi ne dobivaju poticaj. Naime, oni su za sustav obrazovanja već više od 20 godina - nevidljivi.
