"Svi pitaju zašto se ne bunimo? Gdje su traktori na cestama? Shvatite da nas je ostalo 200 robnih proizvođača mlijeka! To je statistički podatak. Pa mene je sram reći da ja proizvodim mlijeko. Imam 100 krava i to me sram reć‘. Od ‘92. godine hodočastim po ministarstvu, sve ministre sam dočekao i ispratio, molio da struka poduzme nešto da selo ne izumre", apelirao je Davor Blažić, proizvođač mlijeka iz Karlovačke županije, i rekao kako je nekad u Karlovačkoj županiji bilo 3000 proizvođača mlijeka, a danas ih je ostalo možda 9-10.
"Jedan kolega proizvođač ima 1200 krava i sad je radnika iz Indije doveo i veli ne d‘o ti Bog to, jedan Hrvat vrijedi više neg‘ 10 Indijaca. Doći ćemo na sudbinu Bugarske u kojoj je Danone kupio sve mljekare, napravio monopol, pa je sada litra mlijeka u bugarskom dućanu dva eura", upozorava ogorčeno Blažić.
Više od polovice mljekara je nestalo
Kako piše Glas Slavonije, broj isporučitelja mlijeka sa studenim prošle godine bio je 4687, a 2013. bio je 11.018. Znači, više od polovice mljekara je nestalo. Također, smanjio se i broj gospodarstava na kojima se uzgajaju goveda, pa je sada tih nešto više od 153.700 krava u 21.500 stada, što je smanjenje broja stada za 29 posto.
"Jesmo li mi u državi uopće svjesni u kakvoj je situaciji proizvodnja mlijeka? Gdje je rješenje", pita se Josip Burek, stočar iz Zagrebačke županije i pojašnjava kako u proizvodnji mlijeka nedostaje 30-40 lipa po litri mlijeka da bi se nekako mogli pokriti troškovi.
"To je onih 40 lipa koje smo dobivali prije onog famoznog paketa iz EU-a. To nas je održavalo. Kad prodajemo mlijeko, mljekara nas odbije jer, kaže, ima jeftinog mlijeka u Mađarskoj. I za sva pitanja odgovor je - tako je i u EU. Točno, ali koji su njihovi troškovi a koji naši? Meni je svejedno je l‘ mi netko subvencionira 30-40 lipa ili smanji troškove! Pitam se što dalje... teško je kad čovjek radi cijeli život a sad jedva čeka da mu zadnja krava ili dvije ode iz štale van", kaže Burek.
Ministarstvo poljoprivrede, naime, potiče govedarsku proizvodnju s 14 različitih mjera i poticaja. Za te mjere Burek kaže da su dobre, ali prekomplicirane.
"Poticaji – divota jedna. Po hektaru, po kravi, po teletu, po jastrebu na pašnjaku... po čemu god hoćete. Za sve dobivam poticaj. I kad moj kolega u Zagrebu pročita da moje gospodarstvo dobije 100.000 eura poticaja godišnje, pa njemu će srce puknut. Veli: ‘To ja ne mogu zaradit za 10 godina brutoplaće!‘ A mi jedva još da smo malo živi", kaže Burek.
