Upravo je zato Donat Mika odlučio progovoriti o onome što ga, kako kaže, izjeda i “ubija” već više od 20 godina.
"Sve je započelo davne 1967. godine kada je moj otac Frane Mika od tadašnje Općine Zadar dobio na korištenje stan u ulici Don Ive Prodana 15. Otkako je otac umro, sve do danas, moja obitelj i ja prolazimo kroz pravu pravcatu pravu agoniju kada je u pitanju jedino ono što bismo željeli imati, a to je miran život", priča Mika.
"Nakon odlaska mog oca, majka, brat i ja ostali smo u tom stanu, a davne 1994. godine od Zadarske nadbiskupije došlo nam je pismo u kojemu je pisalo da moja majka mora napustiti stan i da se moramo iseliti iz stana jer su oni postali njegovi vlasnici. Otad počinju naše agonije. Stjecajem okolnosti, kako je stan počeo propadati i urušavati se, preselio sam se na kat iznad koji je bio u vlasništvu Radojke Vrcelj."
'Nadbiskupija je vlasnik samo četvrtine stana'
"Uvidom u kupoprodajni ugovor iz 1994. između Radojke Vrcelj i Zadarske nadbiskupije vidim da u dijelu ugovora piše kako Nadbiskupija polaže pravo na 1/4 stana, pa mi nije jasno kako i na koji način mene i moju obitelj, kao i moju majku mogu izbaciti iz druge tri četvrtine koje očito nisu u njihovu vlasništvu, premda je u zemljišnim knjigama Zadarska nadbiskupija upisana kao vlasnik cijele zgrade."
"Iako bi pravno mogao osporavati cijeli kupoprodajni ugovor, kao što sam već rekao, to mi nije cilj ni želja, nego samo želim mirno živjeti u ovom stanu u kojemu živim već 50 godina sa svojom suprugom, majkom, sinom i kćeri", kaže Donat Mika.
"Dodao bih i još jedan zanimljiv podatak, a taj je da su odvjetnik Miše Papić, službeni odvjetnik Zadarske nadbiskupije, i pokojni monsinjor Prenđa 1997. došli kod mene u kuću i ponudili mi otkup stana. Točnije, monsinjor Prenđa rekao mi je da kažem iznos koji bih želio, a da Zadarska nadbiskupija otkupi stan. Dakle, tri godine nakon što se Zadarska nadbiskupija upisala kao vlasnik dviju etaža, meni je pokojni monsinjor rekao da od mene želi kupiti stan koji je u njihovu vlasništvu. Već tu mi je bilo nešto sumnjivo, a sumnjiv je i cijeli kupoprodajni ugovor između Radojke Vrcelj i Zadarske nadbiskupije u kojemu jasno piše da ona Zadarskoj nadbiskupiji predaje vlasništvo 1/4 'dijela na kući u Zadru u ulici Don Ive Prodana 15/II', kako piše u ugovoru".
Nadalje, Mika navodi kako su u više navrata pokušavali od ekonoma Zadarske nadbiskupije, don Srećka Petrova, doći do konkretnijih odgovora, međutim, njegov vokabular i ponašanje bilo je, prema riječima Mike, uličarsko.
Uličarska komunikacija svećenika
"Moj sin Toni pisao je Zadarskoj nadbiskupiji kako bi u svom vlastitom trošku obnovio dio kuće koji je ruševan i opasan po život. Molio je i za sastanak, međutim, odgovor ekonoma don Srećka Petrova bio je u najmanju ruku nekorektan, a i kroz drugi način komunikacije uličarski i nedostojan svećenika. Oni su odbili dati bilo kakvu suglasnost, a prema kojoj bismo mi renovirali dio stana, te su nam napisali da iselimo iz stana. Nadalje, u zadnjoj rečenici don Srećko Petrov piše: 'Čudi nas da, radi dotrajalosti i neadekvatnog prostora za življenje, već niste potražili bolji i adekvatniji smještaj'. Dakle, mi bismo svojim novcem renovirali prostor Zadarske nadbiskupije u kojemu živimo", priča Mika.
Za kraj, Zadarska nadbiskupija uputila je obitelji Mika još jedno pismo, i to datirano 11. srpnja 2016. godine. To pismo, kao sva dosad, više ne potpisuje don Srećko Petrov, nego odvjetnik Miše Papić” koji se obitelji Mika obraća kao 'opunomoćenik Zadarske nadbiskupije'. Pa u pismu, na njegovu samom kraju navodi:
“Ako ne postupite kao što je naprijed navedeno i to u roku od 8 (osam) dana, bit ćemo prisiljeni:
– Sudskim putem ostvariti svoja prava – vlasničkom tužbom za predaju u posjed stvari, u kom slučaju će nastati i značajni materijalni troškovi koji će u konačnici pasti na vaš teret, a što vjerujemo da nikako ne biste željeli, imajući u vidu materijalnu situaciju u kojoj se nalazite
– Obavijestiti nadležnu policijsku upravu o izvođenju radova na predmetnoj nekretnini budući da ista predstavlja kulturno dobro te se bez prethodnog odobrenja Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Zadru, ne smiju izvoditi nikakvi radovi, u kom slučaju će se i pokrenuti prekršajni postupak protiv vas, što također vjrujemo ne biste željeli.
Zadarska nadbiskupija po generalnom punomoćniku Miše Papić”
Don Petrov: “Hoćemo li čekati da Mike izumru, pa da uđemo u svoj posjed?”
Drugu stranu priče ispričao je malo slobodnijim riječima don Srećko Petrov.
"Mi smo vlasnici te nekretnine, obitelj Mika nije. Oni godinama žive u našem objektu i oni moraju otamo iseliti. Gdje, ne znam, to nije problem Zadarske nadbiskupije. Pa što bismo mi trebali čekati sve dok Mike ne izumru tisuću godina pa da uđemo u svoj posjed? Ja se čudim što oni stanuju tamo u toj ruševini. Zašto ne iznajme stan? Mi smo njima odbili to dati na korištenje kroz koncesiju ili bilo koji drugi oblik jer nam taj prostor treba za pastoralni rad. Oni znaju da to nije njihovo. Ako oni otamo ne isele, dat ćemo ih na sud, vjerojatno. Ako neće milom, onda ćemo morati tako", rezolutan je Petrov koji tvrdi da je i nadbiskup Želimir Puljić osobno upoznat sa slučajem obitelji Mika.
"Jest, bio je na sjednici kada smo odbili dati suglasnost obitelji Mika da u svom trošku renoviraju stan. Biskup zna sve i u Nadbiskupiji se ništa ne radi bez njega", kaže Petrov.
Službeni odgovor Zadarske nadbiskupije i potvrda kako će se nad obitelji Mika, konačno, ako do toga dođe, poslala je Ines Grbić, koja je kazala kako iza teksta koji dostavljaju stoji i nadbiskup Želimir Puljić:
“Osnovna informacija, i što je netočno formulirano, jest činjenica da obitelj Mika nikad nije bila vlasnik stana na spomenutoj čestici. To jasno potvrđuje i kopija kupoprodajnog ugovora o spomenutoj nekretnini. Zadarska nadbiskupija je 1994. od gospođe Radojke Vrcelj kupila stan u zgradi na drugom katu u ulici don Ive Prodana 15/II, te su shodno tome plaćene i sve obveze. Te je godine izvršena i uknjižba tog stana na Zadarsku nadbiskupiju kao vlasnika. Potvrda s kojom raspolažemo pokazuje da obitelj Mika na toj adresi ne živi 50 godina", tvrdi Ines Grbić.
"Naime, prema podatku iz socijalne iskaznice od 1997., Službe socijalne skrbi Zadar, Broj 4409/97 – 07/9, adresa stanovanja gospodina Donata Mike glasi, Ferde Šišića 10/A, Zadar. U toj se iskaznici, pod stambenim statusom podstanar, kao članovi kućanstva navode također i supruga i sin gospodina Mike. Obitelj Mika je bespravno ušla u taj stan, bez znanja i suglasnosti vlasnika, Zadarske nadbiskupije i ne dopuštaju da vlasnik stana uđe u svoj posjed. Uostalom, obitelj Mika je od Zadarske nadbiskupije kao vlasnika stana, u pismenoj korespondenciji, tražila suglasnost da urede taj stan. Ali, taj stan treba Nadbiskupiji za pastoralne potrebe i Nadbiskupija ga nema namjeru dati nekome u koncesiju."
'Zadarska nadbiskupija ima toliko objekata, stanova, apartmana, kuća i zemljišta'
"Zadarska nadbiskupija ne prijeti obitelji Mika deložacijom. To je krajnji stupanj koji utvrđuje sud. Nadbiskupija ne tuži obitelj Mika, nego ih samo obavještava da napuste stan čiji nisu vlasnici. Ako ga ne napuste, Nadbiskupija će svoja prava potražiti pravnim putem. Nadbiskupija je kao vlasnik stana zamolila obitelj Mika da napusti tu nekretninu, da izvrše njenu adaptaciju. Dok obitelj Mika ne izađe, to se ne može učiniti. Ako obitelj Mika ne udovolji toj molbi, Zadarskoj nadbiskupiji preostaje ostvariti svoja prava jedino pravnim putem."
Iako Zadarska nadbiskupija jasno i eksplicitno navodi kako se nad obitelji Mika neće provesti deložacija, u konačnici, to nije točno. Naime, ako sudski postupak završi pravomoćnom presudom protiv obitelji Mika i ako članovi obitelji Mika ne budu svojevoljno željeli iseliti iz stana u ulici Don Ive Prodana 15, nad njima će se u korist Zadarske nadbiskupije, uz asistenciju policije – izvršiti deložacija.
Zato Donat Mika još jednom apelira:
"Molim da me se ne izbacuje na ulicu, ni mene ni moju obitelj jer mi nemamo kamo ići. Molim Zadarsku nadbiskupiju i biskupa Želimira Puljića da još jednom razmotre cijeli slučaj i da nam se dopusti da ostanemo tu gdje smo oduvijek. Mi nemamo kamo, a Zadarska nadbiskupija ima toliko objekata, stanova, apartmana, kuća i zemljišta u svom posjedu. Mi da gdje imamo, otišli bismo."
