Svake bi godine Dragec za svetog Huberta sa svojim lovcima išao na hodočašće u Sinj, pa su jedne godine završili i na domjenku u Dugopolju. U restoranu su hrana i osoblje bili odlični, ali Drageca je nešto kopkalo pa je pozvao gazdu.
„Imate malo vremena z menom van da popričamo? Ja sam Dragutin Gregorić i prvi put sam tu. Vidim vredno osoblje, sve u redu, ali imate veliku grešku. Vidite, tu pred vratima nije mjesto opuškima i papirnati maramicama…", upozorio je Dragec gazdu.
A ovaj je odgovorio;
"Takav savjet nisam još čuo... Kad vi i vaša gospođa drugi put dođete, imate besplatni pansion“, prepričavam nam ovo Dragec, kako zovu Dragutina, iz Luga Samoborskog o samo jednoj u nizu opomena koje je nekome udijelio za čistoću i urednost.
Palo je tada prijateljstvo između Drageca i gazde restorana, Dragec ga je pozvao na kremšnite u Samobor, a ovaj mu se za Božić javio i poželio sve najbolje.
Ovaj umirovljeni prijevoznik, kamionom je obišao dobar dio Europe i zavirio je u baš svaki kutak Hrvatske. I uvijek bi ga pratili prizori smeća u kanalima, otpada po šumama i poljima, odbačenih olupina automobila...
A Dragec onda ne bi nikoga štedio, pa je i prvom predsjedniku Franji Tuđmanu udijelio packu, ali i njegovim ministrima Juri Radiću i Niki Buliću. Napisao im je svojedobno istovjetno pismo i poručio da trebaju naočale jer je mi nemamo Lijepu našu, nego neurednu i prljavu našu.
Svoje pismo napisao je rukom, presavinuto u kuverti i s nalijepljenom poštanskom markom poslao ga put Pantovčaka 19. svibnja 1997. godine. Na njega su munjevito odreagirali.
(RTL; Pismo koje je poslao Tuđmanu i ministrima. Kopiju istog pisma čuvao i danas)
Evo što je u pismu Tuđmanu stajalo:
„Pošto nisam diplomata, već obični mali čovjek, obraćam vam se pučkim jezikom te vas najprije toplo pozdravljam i molim da mi oprostite na grubim riječima jer gorim od ogorčenja i žalosti. Kao dragovoljac, stao sam u prve redove kao obični mali ljudi, misleći da ćemo dobiti državu reda i rada. Ali mi smo dobili, nažalost, državu nereda nerada javašluka i šlamperaja.
Mora biti red u kući Hrvatskoj, a to znači da se nužda vrši u WC-u, a ne u kuhinji, sobi ili špajzi. Mene je moj pokojni deda, koji je bio obični seljak s dva razreda osnovne škole, učio već pred 40 godina da se gazda prepozna već kad se dođe pred kuću. Ako je ispred i okolo kuće čisto, to znači da je tako i u kući. Ako je neuredno, tako je i u kući i to znači da je gazda, vlasnik nesposoban pijanica, lijenčina ili nemarnjak pa u velikom neredu to ne zapaža.
Pošto sam kao vozač obišao veliki dio Europe, a naročito svaki kutak prljave i zapuštene naše, vozeći se u mojem kamionu, gledajući onako s visine lijevo i desno, srce mi puca od ogorčenja i žalosti kakav nas nered i nemar okružuje.
Plodine ravnice zapuštene, grabe pune smeća. Kada sam u lovu da popi*… Šume, polja, potoci, nema čega nema! A vi, gospodine predsjedniče, i ostala vaša dobro plaćate gospoda, pričate da imamo lijepu i modernu Hrvatsku" Očito vam svima trebaju naočale da bi mogli razlikovati lijepo od prljavog “.
Bilo je to iskreno pismo Drageca iz Luga Samoborskog koji je Tuđmanu napisao sve što ga smeta, pa i prljava parkirališta uz odmorišta na cesti, toaleti koji smrde, otpad u turističkim gradovima. Ozbiljno je prekorio najviše autoritete i zbog otpada u rtu Kamenjak u Istri te poručio da je taj kutak naše obale bio čist kao apoteka u vrijeme Jugovojske, a otkada je Hrvatske vojske - da je kao u svinjcu.
Iznio je svoju pučku mudrost Dragec vrhovnom zapovjedniku Hrvatske (i autoritetu), pa pitao u pismu: „Tko je zapovjednik te vojske, čija je to sramota?“
(Saša Miljević/Pixsell; Prozvao je Dragec državni vrh zbog zapuštenosti rta Kamenjak)
Ako bi danas pretraživali rt Kamenjak na internetu, on se predstavlja kao "prekrasno zaštićeno područje južne Istre" ili kao "prirodni raj". Znao je to tada i Dragec kojeg je smetao otpad koji vidi na tom rtu i znao je koliko je čista priroda bitna za naš turizam.
Na svoj način iznio je i svoj pogled na turizam. Njegova poruka toliko jasna i jezgrovita da bi se s njom složio i svaki doktor turističke znanosti jer on bez puno petljancije i sasvim iskreno, kaže kakve stvari jesu.
Pa je u tom pismu napisao:
„Uspoređujem turizam kao jednu damu, prostitutku koja navečer ide van da se proda. Nije dovoljno da se ona samo umije i našminka, mora oprati i uha i noge i onu stvar, onda ima šanse da dođe mušterija.
Ona koja se ne pere, isto joj tako dođe mušterija kojoj smrad ne smeta, ali ima malo novaca v džepu. Takvi nam turisti dolaze. Gospodine Buliću i predsjedniče - plaže, obala, gradovi, mjesta uz obalu, sve je puno smeća!“
Prekorio je i to što od Zagreba do Pule nema jednog čistog parkirališta na kojem bi se stranac odmorio u prirodi kao u Austriji.
Istresao je dušu, napisao koliko ga smeta što je Hrvatska zapuštena, što vidi otpad svuda naokolo.
I znate što? Njegovo pismo nije prošlo ispod radara. Iz ureda predsjednika Tuđmana stigao je odgovor munjevitom brzinom već 19. lipnja 1997.
(RTL; Dragec i danas prekori mnoge zbog otpada ili neurednoti i, kaže, većinom ljudi prihvate kritiku i poprave stvar)
„U odsjeku smo primili vašu predstavku predsjedniku ukazujući na potrebu čišćenja okoliša u Hrvatskoj, posebice uz prometnice i turistička mjesta. Preslik predstavke prosljeđujemo na pozornost i pristupanje“, naveli su.
A onda je zazvonio telefon. Bio je ponedjeljak, Dragec se dan ranije vratio s rta Kamenjaka koji je spominjao u pismu i gdje uvijek ljetuje.
Dragec nam prepričava razgovor:
„Dobar dan, jeste vi Drago Gregorić? Ja sam ministar Bulić pri telefonu. Gospodine, Drago, jeste vi bili ove godine u Premanturi na Kamenjaku? Recite mi iz prve ruke, vama najviše vjerujem, da li je Kamenjak očišćen kak' ste pisali meni i predsjedniku?"
Odgovorio im je: "Nije još 100 posto kak' bi trebalo, ali već sad je zadovoljavajuće."
"Fala lepa, gospon Drago. Na temelju vašeg pisma zval' sam Istarsku županiju da se hitno uredi. I još nekaj, gospon Drago. Jeste vid'li da smo od Zagreba do Pule parkirališta očistili, klupe i WC-e postavili?", pitao je dalje ministar Bulić, a prepričava nam Dragec.
"Kak ne... Kaj nemate za to dobro plaćene ljude", pitao je Dragec, a ministar je odgovorio: 'Imamo, al' dobro je kad netko sa strane reče.“
I tako je Drago dobio, ne samo odgovor na svoje pismo Tuđmanu i ministrima, nego je svojim iskrenim prijekorom pokrenuo najviši državni vrh koji je naredio da se rt Kamenjak očisti i urede parkirališta uz cestu do mora.
(Saša Miljević/Pixsell; Dragec kaže da je obišao sve uvale na rtu Kamenjak i sve vlasnike kafića upozorio da moraju paziti na okoliš i da ne stvaraju otpad)
A evo što je i u pismu ministar Niko Bulić napisao Dragecu:
"Vaša zapažanja kao građanina Hrvatske, „običnog čovjeka, o izgledu okoliša uzduž cestovnih prometnica, o izgledu paža i urednosti turističkih mjesta, primamo s ohrabrenjem jer to ukazuje da pomalo i ljudi, koji nisu izravno uključeni svojom profesijom i radom u turizmu, osjećaju turizam kao važnu gospodarsku granu…
Zahvaljujemo na dobronamjernim sugestijama i ujedno Vas želimo izvijestiti da se velika pažnja poklanja izgledu i urednosti okoliša, pa tako i turističkih mjesta.
Za očekivati je da će u dogledno vrijeme sadašnje akcije i inicijative postati redovita praksa na održavanju odličnog izgleda svakog mjesta. Ostajemo otvoreni za suradnju, sa željom da nam svima postane zajednički cilj i uloga dobrog i gostoljubivog domaćina. Ministar Niko Bulić."
Dragi je srce naraslo, nije vjerovao sam sebi. Pitamo, je li istina da su uredili sve uz cestu do mora, morao je to primijetiti.
"Je... nisam vjerovao sam sebi. Kištre očišćene, postavljeni oni plavi WC-i, klupe...", odgovorio je.
I prije nego je ministar Bulić nazvao, šok mu je bio i dolazak na Kamenjak. Dočekala ga je rampa i mlada djevojka koja je naplaćivala pet kuna ulaz.
„Jeste malo očistili, pitam ja. Veli ona 'jesmo'. Ja uđem, sve očišćeno, ne mogu vjerovati sam sebi“, govori Drago koji je po povratku u Samobor doznao otkud tolika promjena.
Nakon nekoliko godina upoznao je 'šeficu' Javne ustanove Kamenjak.
(RTL, Odgovori koje je primio od Tuđmanova ureda i ministra Bulića)
"Bila je to gospođa Mirna. Pozvao sam je da se upoznamo, došla je sutradan, supruga je napravila kavu. Ispričao sam joj zašto se očistio Kamenjak i kako sam pisao pismo. Veli ona: 'gospon Drago, vi njih niste oprali s ribaćom četkom, vi ste ih oprali sa solnom kiselinom. Tuđmanu reći da mu treba naočale dati? Svaka vam čast, vi zavređujete besplatni ulaz na Kamenjaku dok ste živi“, prepričava ponosno Drago.
Danas?
Kaže da je puno bolje, manje je smeća, a tijekom godina obišao je svaku uvalicu na Kamenjaku, ušao u svaki kafić s terasom. I uvijek ponavljao istu priču - da moraju paziti da iza sebe, da ne ostavljaju smeće, da postave pepeljare za opuške. Govorili bi mu da ih kradu, a on je savjetovao da stave glinene posude u kojima se sije božićna pšenica i da to nitko neće krasti. Pa je tako i bilo. Njega tamo svi dobro znaju, po putu je dobio nadimak 'eko-polizei'.
Ali nije Drago pisao samo Tuđmanu, od tog prvog pisma, piše svima redom i dalje rukom, na običnom papiru i bez zadrške, sve visokoj politici, "važnim" ljudima i uvijek piše isto – kako je Lijepa naša prljava, zapuštena, puna smeća. Neki i odgovore.
Pisao je tako, kaže, kardinalu Kuhariću, pa i Bozaniću, koji je odgovorio da on nije nadležan za okoliš, a nešto slično odgovorila je i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Odgovor je primio, kaže, i od bivšeg predsjednika Josipovića, potom bivše premijerke Jadranke Kosor, te nekadašnje ministrice zaštite okoliša Mireli Holy koju je molio da počisti Hrvatsku i simbolično joj poslao malu metlu.
Odgovorila je da hoće. Ali nisu mu odgovorili Ivo Sanader, Zoran Milanović i Andrej Plenković. Ali on je uporan pa i dalje piše.
Na pitanje, je li se što promijenilo u 30 godina, je li Hrvatska barem malo čišća, odgovara „slabo“. Kad ga molimo da usporedi bivšu i sadašnju državu, kaže opet da je otprilike sve isto, osim što su ranije polja bila obrađena, a sada su zapuštena.
(Poruka na tabli u blizini Dragecove kuće govori sve. On ju je postavio)
A evo što je još poručio Dragec u jednom od pisama: „Primite se posla. Ako smatrate da ne trebamo sami urediti i očistiti prljavu i zapuštenu našu, mogu se obratiti Svetom ocu, gospođi Merkel, susedu Pahoru ili gospodinu Trumpu da nam oni dođu urediti Hrvatsku, a mi bumo samo popevali Lijepa naša“.
Da se ne zagubi, Drago radi i kopije, ali ne fotokopirnim aparatom, nego rukom prepisuje originalna pisma. Papiri su pomalo omekanili, na njima se vidi da ih je Drago sto puta prevrtio preko ruku. Mnoga su napisana na onom trgovačkom papiru za kojeg mlađe generacije ni ne znaju što je. Posebno mjesto ima kopija Tuđmanova odgovora koju ima na vitrini u kuhinji.
Ovaj samoborski i pučki David Attenborough zapravo cijeli život upozorava ljude oko sebe na probleme zagađenja, upire prstom, opominje, govori neprestano da svoju domovinu moramo "posremiti", mi sami.
I tome niže anegdote kako je zarađivao i ručkove jer, kaže, 98 posto ljudi prihvati kritiku i do njegova povratka pokupi otpad, pospremi nered, jednostavno uljude svoj kutak koji je bio zatrpan smećem, a onda mu na poseban način i zahvaljuju jer je progovorio iz svoje savjesti.
Važno je Dragi govoriti, upozoravati na problem otpada, pa nas je poveo i u mali obilazak njegova mjesta Luga Samoborskog. Odmah u blizini njegove kuće, na lokalnoj cesti, postavljena tabla: „Uključi mozak prije nego baciš smeće“.
Pametnom dosta, a za one koji ipak ne shvate, ispod tog natpisa stoji i poruka: „Snima te kamera“. Naravno, tablu je postavio Dragec.
Nije Dragi teško ni zasukati rukave, osim što je davno posadio bor ispred svoje kuće, koji sad već ima visinu trokatnice, pokazuje i zelenu površinu, lijepo uređenu, s pokošenom travom i poštucanim grmovima te granama stabala. A onda otkriva da je davno sve on raščistio, smeće pokupio, pokosio, uredio. Godinama nakon njega uređenje su preuzeli komunalci koji danas brinu da sve ostane lijepo i pospremljeno kako je on prvi sredio.
(RTL; Drageca smeta otpad u okolišu, puno toga pokupit će sam, ali i prekoriti druge da brinu o prirodi)
Pokazat će uz cestu i korov koji se ne čisti, odbačeni otpad i reći da ga to smeta, ta nebriga i onaj stav „to nije moj posao“.
A da mu netko samo malo da da bude na vlasti, on bi: „Uveo zadatke - obavezno čišćenje okućnica i zapuštenih parcela uz glavnu cesti. Pod hitno uvesti male limene kutijice, velike kao kutije šibica u koje bi stalo 20 opušaka. Tek kad nju pokažete, možete kupiti cigarete. U Francuskoj je kazna 68 eura kad se baci opušak, neka kod nas bude 50 eura. Svaku kutiju cigareta da poskupi za 15 kuna, a ako doneseš 10 opušaka, dobit ćeš 10 natrag. Na divlja odlagališta staviti kamere, pa kad nekoga uhvate, odmah oduzimanje vozila i pravac Remetinec. Obući ga u robijašku odjeću i vratiti ga na čišćenje deponija, ali da to nima televizija“, oštar je Drago.
