Posljednjih mjeseci sve su brojnija upozorenja raznih društvenih aktera na hrvatski problem s ustaškim pozdravom 'Za dom spremni' i bujanjem ustaštva. Spomenuti pozdrav izrijekom se ne spominje ni u jednom hrvatskom zakonu niti u Ustavu, pa je i sudska praksa oko njegovog korištenja različita.
Prije nekoliko dana je Austrija ustaške simbole svrstala uz bok onima Islamske države što je IDS-u poslužilo kao dobar povod da aktualizira pitanje koje su pokrenuli još prije godinu dana. Tada je IDS sa svojim partnerima zatražio zatvorsku kaznu od šest mjeseci do dvije godine za svakog tko propagira ustaške slike i simbole po uzoru na zakone koji već postoje u Europi.
Taj je prijedlog u saborskoj proceduri već godinu dana, no još uvijek nije uvršten na saborski dnevni red. Osim IDS-a, vladajuće je zbog izostanka reakcije na veličanje i relativizaciju ustaštva kritizirala i pučka pravobraniteljica LoraVidović.
"Negiranje zločina počinjenih u NDH ili njihovih razmjera, negiranje je prošlosti prepune mržnje i nasilja prema Romima, Srbima, Židovima i političkim protivnicima ustaškog režima. Ono ohrabruje, a ponekad i jest, govor mržnje koji vodi ka diskriminaciji, pa i nasilju prema pripadnicima ovih skupina. Time se njeguje kontinuitet mržnje – i narušavaju vrijednosti jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava, na kojima počiva Ustav Republike Hrvatske", poručila je Vidović.
Apel vladajućima prošlog su tjedna poslali i predstavnici srpske, židovske i romske nacionalne manjine te antifašista, no ni njihova upozorenja vlast nije ozbiljno shvatila.
Bujanje ustaškog revizionizma
Iako su neke sfere društva uvjerene u bujanje ustaškog revizionizma, vladajući smatraju da se radi o marginalnoj pojavi. "Na žalost, nije riječ o marginalnoj pojavi. Ako je riječ o potpuno nekažnjenom i otvorenom govoru na koncertima, javnoj televiziji i u parlamentu, onda to možemo nazvati i bujanjem", objašnjava povjesničar TvrtkoJakovina za Deutsche Welle.
Dva su glavna modela suočavanja s ovim problemom - njemački i američki. Kako objašnjava DW, njemački model jasno određuje granice slobode govora kada je riječ o desničarskom ekstremizmu i ikonografiji, dok onaj američki je fleksibilniji i u njemu su dopušteni čak i marševi neonacista, sve dok se ne radi o otvorenom nasilju.
Povjesničar Jakovina uvjeren je da bi Hrvatska trebala uvesti njemački model pa po uzoru na Italiju i Austriju precizno zakonski zabrani i sankcionira korištenje ustaške ikonografije i ustaškog pozdrava.
"Za razliku od tih zemalja, Hrvatska je posljednja dva ili tri desetljeća napravila ogromne korake unatrag. U Hrvatskoj je taj problem izraženiji, opasniji i više dio 'mainstreama', nego što je to slučaj u Italiji ili Austriji. Revizionističke ideje u Hrvatskoj su prihvaćenije i toleriranije u akademskoj i nastavničkoj zajednici, i zato mislim da bi bilo dobro nešto poduzeti. Za razliku od brojnih drugih zemalja, mi imamo zbog toga brojne probleme, odvojene komemoracije i govor mržnje koji je prisutan na različitim razinama", objasnio je za DW Jakovina.
Kontraproduktivne zabrane
Povjesničar JosipJurčević mišljenja je da je za Hrvatsku primjereniji američki model jer od zabrana nema ništa. "Premda u američkom modelu nema zabrana, on ne dopušta da se javnim sredstvima financira nešto što je protivno američkim ustavnim vrijednostima", objašnjava Jurčević i dodaje kako su zabrane kontraproduktivne jer proizvode suprotan učinak, pogotovo kod mladih.
Ipak, Jurčević smatra da su tenzije oko ZDS pozdrava umjetno proizvedene kako bi se skrenula pozornosti od važnijih tema poput afere Borg ili Uljanika.
"Trebamo se okrenuti važnijim pitanjima, poput funkcioniranja pravne države, pravednijeg poreznog sustava ili onemogućavanja trgovanja saborskim mandatima, a ne neproduktivnim temama kao što je 'bujanje ustaštva'. Potpuno je pogrešno sve nas koji smo rođeni poslije Drugog svjetskog rata, a riječ je o većini stanovništva, mjeriti mjerilima iz Drugog svjetskog rata. To je krajnje nepravedno", zaključuje Jurčević za DW.
