HLK ne raspolaže podacima jesu li liječnici koji su zatražili potvrde doista i otišli u inozemstvo. Oko 60 posto njih su bolnički doktori, relativno mlađi, s prosječnom dobi ispod 40 godina, izjavio je Minigo novinarima uoči današnjeg simpozija HLK-a.
Istodobno, postoji interes za dolazak liječnika u Hrvatsku iz drugih zemalja, najviše s područja bivše Jugoslavije. Dosad je podneseno stotinjak zahtjeva za zapošljavanjem u Hrvatskoj i priznavanjem kvalifikacija.
"To je puno manje od onih koji žele otići, ali je također značajno, tako da će Hrvatska sigurno biti zanimljiva zemlja, pogotovo za zdravstveni privatni sektor", ističe Minigo.
Nedostaju timovi obiteljske medicine, pedijatri i ginekolozi
Sama činjenica da nije bilo moguće organizirati smjenski rad u bolnicama ukazuje na nedostatak liječnika. Iako smo se po njihovu broju približili europskom prosjeku, pada broj bolničkih specijalista i raste broj umirovljenika.
Mjere se poduzimaju - povećan je broj upisnih mjesta na fakultetima i broj specijalizanata, no predsjednik HLK-a ističe da još uvijek nedostaju timovi obiteljske medicine, pedijatri i ginekolozi.
S druge strane, dolazak liječnika iz drugih zemalja u Hrvatsku dobro je pravno reguliran i u nadležnosti je Komore. "Postoje uvjeti pod kojima liječnici iz trećih zemalja mogu doći u zemlje EU - kao pomoćni liječnici koji rade pod nečijim mentorstvom ili samostalno rade uz priznatu kvalifikaciju", kaže Minigo.
Značajan je uvjet i visoka razina poznavanja jezika - moraju moći komunicirati s pacijentima, kolegama i pisati nalaze. Nije problem sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, čak ni sa Slovacima, Česima, Poljacima, Rusima i Ukrajincima. Problem je s neslavenskim narodima, napominje Minigo.
Što se tiče liječnika iz zemalja bivše Jugoslavije, često su to i naši državljani koji imaju domovnicu, no i oni moraju proći proces priznavanja kvalifikacije, dodaje predsjednik HLK-a.
Tema VII. simpozija bila je organizacija trajne izobrazbe liječnika nakon ulaska Hrvatske u EU, pri čemu je istaknuto da je trajna medicinska izobrazba obaveza svakog našeg liječnika, za što postoji i zakonski okvir.
Liječnik koji se ne educira stalno i ne stječe nove vještine ne može kvalitetno obavljati svoj posao, poručuje Minigo. On predviđa da će ubuduće biti puno manji utjecaj farmaceutske industrije u trajnoj edukaciji liječnika s obzirom da se velika pozornost posvećuje rješavanju problema sukoba interesa.
