Dan sjećanja na žrtve Vukovara, kao i svake godine, obilježavaju i zagrebački branitelji 'Grada Heroja'. U Vukovaru su poginula 72 branitelja iz Zagreba, a još 14 ih je nestalo. U sjećanje na njih, ali i na sve stradale iz Zagreba u nedjelju ujutro prema Vukovaru kreće Vlak sjećanja s 1.500 ljudi. Među njima će biti i Zorica Gregurić, medicinska sestra Klaićeve dječje bolnice, koja je tri mjeseca radila u Vukovaru.
Ranjenici koje je Šljivančanin imao na popisu, pronađeni su na Ovčari
"Vjerujte, protek vremena ne čini ništa lakšem i emotivno je jako teško, ne samo u ovo doba. Na Ovčari su većina ubijenih pacijenti i osoblje iz vukovarske bolnice. Većina tih ljudi tamo su moji prijatelji", kaže Gregurić. I danas se jasno sjeća dana kada je pao Vukovar, a u bolnicu ušli četnici i JNA vojnici, predvođeni Veselinom Šljivančaninom, koji je osoblje smjestio u gipsaonu i održao im dvosatni govor.
"Iza toga nas je pustio i rekao 'Sad možete ući u autobuse'. Na pitanje 'A što s ranjenicima', rekao je 'Ako želite, vi možete biti uz ranjenike'. Onda smo tek vidjeli koliko ranjenika nedostaje. U rukama je držao popis, to sam osobno vidjela, s deset imena, deset teških ranjenika koji su prozvani i izneseni. Ti ranjenici su poslije identificirani na Ovčari. Toliko o tome da on nije odgovoran za Ovčaru", rekla je medicinska sestra iz ratnog Vukovara.
Zorica Gregurić nije pozvana na svjedočenje pred Haškim sudom, iako je dala iskaz o tome. U tri mjeseca okupacije i rada u vukovarskoj bolnici samo je jednom zaplakala.
Bebe od godine dana s ugaslim staračkim očima
"Kad je beba od 5 mjeseci s pola raznesene glave donesena u bolnici, to je bilo najbolnije i tad sam jedini put zaplakala, prvi i jedini put. Dolazim iz dječje bolnice, radila na kirurškim odjelima, susretala se s najvećim ranama i ozljedama koje djeca mogu zadobiti. Međutim, ovo je bilo strašno", prepričava Gregurić. Ta je beba ranjena kada je tenkovska granata ispaljena u sklonište gdje su bile starci, žene i djeca, a bilo je još sličnih primjera.
"Bio je i jedan dječak od 12 godina sa strahovitim ozljedama - ostao je bez pola kuka. On mi je umro na rukama. Najteže je bilo vidjeti tu djecu koja su ranjena i ubijena", prisjeća se Gregurić koja dodaje kako nije bilo lako ni djeci koja su živjela i preživjela Vukovar.
"Pojedina djeca po tri mjeseca nisu vidjela danjeg svijeta. To je jednostavno bilo strašno kad vidite tako djecu bez sjaja, bez djetinjstva, kad vidite bebu od godine dana s ugaslim staračkim pogledom", istaknula je Gregurić.
