Najbolja zaštita od požara su prevencija i planiranje, kako prostora tako i resursa za gašenje požara, a kvalitetan odabir vrste stabala i ostalog raslinja pri sadnji može utjecati na smanjenje broja požara, priopćio je u četvrtak hrvatski doktor za drveće Fran Poštenjak.
Poštenjak naglašava kako postoje učinkovita rješenja koja se mogu lako uklopiti u prostor oko naselja za smanjivanje ugroze ljudi i imovine od požara.
U požarima najviše stradavaju crnogorične vrste stabala, iako ni bjelogorica nije pošteđena, pogotovo degradirani stadiji makije. Oni ne štete samo nadzemnim, već stradava i površinski organski ostatak te mikroflora i fauna u tlu, koja je važna za kruženje materije, ističe Poštenjak.
Istraživanja pokazuju da prilikom sanacije velikih opožarenih površina treba koristiti pionirske vrste kao što su alepski bor (Pinus halepensis) na prostoru eumediterana i crni bor (Pinus nigra) na području submediterana, zbog sposobnosti brzog razvoja na degradiranim staništima.
(Foto: Davor Visnjic/PIXSELL)
Poštenjak pritom upozorava da treba na vrijeme i prema propisima struke obaviti uzgojne radove kako bi se izbjeglo stvaranje gorive mase u mladim sastojinama alepskog bora.
Važno je obaviti konverziju s klimatogenim zajednicama (vrste prilagođene postojećim klimatskim uvjetima) područja koje je izgorjelo. Tako se povećava otpornost šuma na požare i potiču prirodni ciklusi obnove.
Doktor za drveće upozorava da napori mogu propasti zbog lošeg izbora sadnog materijala za pošumljavanje ili vremena za izvođenje radova i sl. Primjerice, kod izrazito položenih terena isplativije je rasuti sjeme, ali kod nagnutih treba posaditi svako stabalce.
Ljude treba educirati o karakteristikama važnijih vrsta stabla, širenju požara i važnosti šuma općenito. Primjerice, alepski bor odličan je izbor nakon požara, ali samo kako bi pripremio stanište za klimatogenu vegetaciju. On sadrži smolu i eterično ulje, lakše gori i spada u grupu pirofita, što znači da se dobro obnavlja na staništima nakon požara, ali prilagodba kojom raspršuje češere negativno utječe na širenje požara.
Najmanje stradavaju pinija, horizontalni i vertikalni čempres, borovice te crnika, oštrika, divlja maslina, lovor, rogač, tršlja, hudika, mirta, zelenika, obična planika, krkavina, vrijes, bušin, ružmarin, kadulja i smilje, navodi Poštenjak.
Na površinama uz objekte preporučljiva je sadnja bjelogoričnih vrsta.
Podaci Državne uprave za zaštitu i spašavanje na kraškom i priobalnom području govore da je lani izgubljeno 19.800 hektara raslinja u 2900 požara. U usporedbi s prosjekom od 2011. do 2015., lani je izgorjelo 2200 hektara manje, no broj požara bio je veći za devet posto.
