"Kuća mi je u ratu minirana. Točnije, uništena je kao kolateralna žrtva. Mine su bile postavljene pod susjednu kuću uz koju se nastavlja i moja. Susjedna kuća je sravnjena sa zemljom, a moja je potpuno razrušena, ali je dio glavnog zida ostao i sada ovako naheren prijeti da se svaki čas sruši. Zid se potpuno odmaknuo prema putu. Pa tuda prolaze ljudi, za vrijeme sezone stotine turista prođe ovuda i razgledava. Opasno je. Da se ovaj zid sruši može nekoga ubiti. Uništio bi susjedovu kuću, koji tu živi s obitelji, ima apartmane, a dijele nas ni tri metra. Tražio sam obnovu i dorušavanje kuće 2003. godine. Sve su mi odbili. Obnovu nisam dobio jer sam bio prijavljen u Skradinskom polju, gdje i danas živim sa suprugom i djecom, a ovo je kuća koju sam naslijedio od svoje obitelji. Obnovu su mi odbili zato što imam gdje živjeti. Hoću li ja dobiti obnovu ili ne nije mi ni bitno, ali ovo se mora ukloniti. Više puta sam zvao Ministarstvo regionalnog razvoja, tražio sam da uklone ovo ruglo koje prijeti prolaznicima, ali kuća stoji kako je stala i nakon miniranja. Nitko ne reagira", ispričao je Pavasović za Novi list.
Kaže kako, još i može shvatiti da mu se odbije zahtjev za obnovu jer je prijavljen na drugoj adresi, no ne može shvatiti da država odbija i zahtjev za uklanjanjem ruševina.
Ono što je svima logično, da država plati barem uklanjanje ruševine kuće koja je u ratu uništena uslijed miniranja, te je time vlasniku nanesena direktna šteta, po hrvatskim zakonima ne stoji.
Potvrđuje to i skradinski gradonačelnik Nediljko Dujić, koji smatra da je situacija u koju je doveden Mile Pavasović nelogična i nepravedna.
"Gospodin Pavasović je dobio obnovu na drugoj lokaciji, za svoju kuću u Skradinskom polju, te je izgubio pravo na obnovu ove kuće u Skradinu. Prema zakonu vlasnik nekretnine dužan je postupati savjesno i odgovorno s nekretninom. Jedino što je nama stoga preostalo, s obzirom na to da kuća predstavlja opasnost, jest poslati mu rješenje o uklanjanju. Ukoliko to sam ne učini, Grad će kuću ukloniti o njegovom trošku. Pravno je takva situacija. Kuća mu je uništena, nije on kriv, no po zakonu on je o svom trošku mora ukloniti, i to košta između 10 i 12 tisuća kuna", objašnjava Dujić.
Jedino rješenje je, kaže Dujić, da Pavasović nađe krivca koji je minirao i uništio mu kuću, pokrene sudsku parnicu protiv njega i traži odštetu.
"Njegova kuća nije proglašena ratnom štetom. Tu je osnovni problem. Ministarstvo regionalnog razvoja o svom trošku uklanjalo je sve objekte koji su proglašeni ratnom štetom. Njegova kuća nema klasifikaciju ratne štete jer je uništena kao kolateralna žrtva terorističkog čina na susjednoj kući. Čovjek jest pogođen. On jest žrtva. Netko tko je minirao susjednu kuću srušio je i njegovu. Ali, tako su zakoni doneseni da njegova nije ratna šteta jer je glavni cilj miniranja bila susjedna kuća. Policija mora pronaći krivca, sud ga osuditi i on mora platiti nanesenu štetu. Znam da gospodinu Pavasoviću nije lako. Živi s obitelji od jedne plaće, ali prema zakonu ne preostaje ništa drugo nego da tu kuću u Skradinu sam sruši ili da je grad sruši o njegovu trošku", tvrdi Dujić, piše Novi list.
