Inu ne treba kupovati već treba poništiti ugovor iz 2003. godine i uzeti 25 posto plus jednu dionicu jer MOL nije ispoštovao obveze iz tog ugovora vezane uz modernizaciju rafinerija, benzinskih postaja, nastavak istraživanja itd., poručio je geolog Stanko Kadija koji je u Ina-Naftaplinu još od 1973. godine
Kadija je najprije radio kao nadzornik za geologiju, pratio istraživanja u podmorju Jadrana i u Dinaridima, da bi 2003. godine postao nadzornik na istraživanjima u Siriji, na bloku Hayan gdje su 2002. otkrivene značajne količine plina, a poslije i nafte na sedam polja.
'Kada bismo poništili ugovor, Ina bi ponovno postala ono što je bila, odnosno trgovačko društvo za preradu i distribuciju nafte i naftnih derivata. Republika Hrvatska bi, uz povrat dokumentacije koju je Ivan Vrdoljak dao norveškom "Spectrumu", trebala osnovati novu nacionalnu naftnu kompaniju, s 50-ak djelatnika koji bi radili po svijetu i tražili povoljne koncesije, na kojima bismo sami vodili izradu projekta te iznajmljivali izvođače bušaćih i drugih tehničkih poslova do završetka bušotine. Sami bismo izradili projekt eksploatacije. Što se rafinerija tiče, treba tužiti MOL što nije na vrijeme modernizirao po ugovoru naše rafinerije. U međuvremenu su izgrađene i modernizirane rafinerije u Mađarskoj, Slovačkoj i Srbiji, što je više nego dovoljno za ovaj dio Europe', poručuje Stanko Kadija.
Prijevara na štetu OMV-a
Upravo otkriće u Siriji, najveće u povijesti Ine, prema podacima koje nam Kadija podastire iz prve ruke kao neposredni akter događanja, bilo bi razlogom njene propasti. Sažetak priče o prodaji 25 posto udjela MOL-u je prijevara na štetu OMV-a jer je MOL, tvrdi Kandija, u to vrijeme imao povlaštene informacije o pronađenom ležištu Jihar na koncesiji Hayan u Siriji, piše Slobodna Dalmacija.
To, gledajući istraživački, znači da je izrađeni projekt "težak" oko 80 milijuna tona ekvivalenta nafte i po tadašnjim cijenama vrijednim 23 milijarde dolara. Istodobno, tu je informaciju, objašnjava Kadija, uprava Ine skrivala od javnosti sve dok prodaja nije okončana, pa je tako MOL, zahvaljujući povlaštenim informacijama, dobio milijarde dolara vrijedne resurse za samo 505 milijuna dolara.
'Na informaciju da je ležište Jihar tek 2003. godine, nakon prodaje dionica, ušlo u izračun vrijednosti Ine trebao je DORH tražiti od Ustavnog suda da poništi ugovor, jer se on kosi s Ustavom koji kaže da je "rudno blago u vlasništvu naroda RH', kaže Kadija.
Korupcija
Korupcija se, proizlazi iz tadašnjih događanja, krila u samom začetku priče o privatizaciji Ine. Mol je u Siriji obavljao istraživanja na susjednoj koncesiji, prije Ina-Naftaplina, no napustio je područje nakon što ništa nisu pronašli. Ipak, našli su način kako da se vrate u igru.
'Ina-Naftaplin je u vrijeme istražnih radova u Siriji imala najsuvremeniju opremu za završna elektrokartonažna mjerenja, no netko je, unatoč tome, na tim poslovima angažirao mađarsku tvrtku "Geoinform". Mađari su unatoč tome što smo te poslove obavljali vrhunski, dobili kompletne podatke o bušotini Jihar-1, a na taj način i potvrdu da je sve u projektu više nego dobro i točno predviđeno. Ti su podaci potom, naravno nezakonito, proslijeđeni MOL-u, koji je nakon toga za Inu dao bolju ponudu od OMV-a. Nije ni čudno da je OMV, kada je doznao da je Geoinform vršio završno snimanje na bušotini Jihar-1, bio spreman platiti dvostruko na neviđeno koliko ponudi MOL! Zanima me, dakle, a sve sam ove podatke na vrijeme predočio i Državnom odvjetništvu, tko je taj tko je angažirao Mađare za završno elektrokarotažno snimanje i na taj način im omogućio povlaštene informacije? Zašto smo mi u Ini bili prisiljeni šutjeti o ovim otkrićima, koja su proglašena poslovnom tajnom (na godinu dana), sve dok Ina nije prodana?', pita Kadija.
Državno odvjetništvo, kaže, nikada nije odgovorilo na ova pitanja. MOL-u je Ina bila potrebna jer je sam neuspješno vodio istražne radove na poljima u istočnoj Siriji, a osim toga, potjerani su iz zemlje zbog sličnih radnji koje su im prošle u Ini.
Pogodak u 'sridu'
Da je Ina zaista ubola "u sridu" s poljima Hayan pokazalo se uskoro, jer su prva tri ležišta kompaniji donosila mjesečni prihod od oko 80 milijuna dolara. Pravi motivi ulaska MOL-a u Inu mogu se naslutiti i iz pokušaja preuzimanja pedeset posto ovih nalazišta od Ine za iznos od 200 milijuna dolara.
Ponuda za otkupom iz MOL-a je upućena Ini 27. svibnja 2009. godine, u vrijeme predaje upravljačkih prava od strane Vlade Ive Sanadera. Riječ je, naravno, o smiješnom iznosu, a posao na kraju ipak nije realiziran, iako je sve bilo spremno: Tomislav Dragičević, u to vrijeme predsjednik Uprave, smijenjen je 10-ak dana nakon poslane ponude, kao i član uprave Mirko Zelić.
Možda su računicu Mađarima poremetile strateške promjene koje su uslijedile na Bliskom istoku, izbijanje rata i – tada se činilo – sasvim izvjestan pad Bašara al-Asada. Osim toga, otišla je i tadašnja politička garnitura u Hrvatskoj, uz uhićenje Ive Sanadera i suđenje zbog mita za predaju upravljačkih prava. Kadija sumnja da je Ina danas u stanju vratiti se na staze stare slave, čak i ako joj se karte nanovo otvore.
Hrvatska se može vratiti u Siriju
Zbog pogrešne vanjske politike sad moramo strahovati što će Bašar al-Asad učiniti.
Hrvatska je, vanjskom politikom koja je priznala sirijske pobunjenike kao legalnu vlast, kao i sudjelovanjem u njihovu naoružavanju, sama sebi zalupila vrata. Stanje u Siriji promijenilo se zahvaljujući angažmanu Rusije, s kojima su Mađari sve bliskiji saveznici. Istodobno, kako se stanje u Siriji mijenjalo u korist Bašara al-Asada, i Mađari su sve jasnije poručivali kako su spremni na povlačenje iz Ine zbog "neprijateljskog poslovnog okruženja".
'Siguran sam da će nam Asad dopustiti povratak unatoč svemu što se događalo. Mađari su im sasvim sigurno još uvijek nepoželjniji od nas, a i Ina se povukla iz Sirije sukladno potpisanom ugovoru, odnosno odredbama o višoj sili. Oduzimanje koncesije bi u tom smislu bilo nezakonito', kaže Stanko Kadija za Slobodnu Dalmaciju.
