"Ljudi svakako gledaju. Recimo: vidi ga, ima 90 i nešto godina, a još vozi. A to mi smeta. Ja ne bih iša na cestu da ne znam da mogu. Ni slučajno. A evo, ja osjećam da ja još uvijek mogu voziti", priča nam Anton Toni Gregorić, najstariji vozač u Hrvatskoj.

Ne samo da može nego mu, kaže, za vožnju ne trebaju ni naočale. Još uvijek vidi perfektno, hoda bez štapa, a vozi - dobro ne baš kao Niki Lauda, ali  smireno i sigurno. Nikomu se, kaže, ne dokazuje pa se ne uspoređuje ni sa Jožom Manolićem. 

"Meni je žao da je došlo do tog problema tko je najstariji vozač u Hrvatskoj. Meni nije na kraj pameti da bi se interesirao jesam ja najstariji ili nisam."

Vozački ispit položio je iz prve u četrdesetoj godini života. I od tada je promijenio nekoliko limenih ljubimaca. Nikad nije patio na automobile, kaže. To je čista potreba. 

"Meni je važno da ja nju mogu odvesti na prvu pomoć, kod doktora, da mogu kupovinu napraviti, tako dalje. I drugo me ne interesira."

Prvo su ga, kaže, čudno gledali kad je početkom osamdesetih džogirao po Rapcu, a sad ga, priča, gledaju čudno što u tim godinama vozi. Ali on je, kaže za sebe, uvijek bio predvodnik trendova.  Nikad nije skrivio nijednu prometnu nezgodu, a ima i savjet za vozače. 

"Da voze po propisu, kad voze da ne piju, apsolutno. Opreznost, telefon pusti u stranu i koncentrirano vozi. Poštuj svakoga i gotovo." 

Dozvolu je obnovio u siječnju i vrijedi mu do siječnja 2020. Više je ne namjerava obnavljati. Da može, titulu najstarijeg vozača u Hrvatskoj rado bi, kaže ovaj vitalni umirovljenik, zamijenio onom najmlađeg vozača.