Ova dva mačora žive na stablu, a zahvaljujući ovom divnom djedici, ne nedostaje im ni ljubavi, ni hrane. On o njima ne može razgovarati bez da pusti suzu jer možda on spašava njih, ali su ta dva čupavca, spasila njega.
Stare topole na Bundeku kriju tajnu. Jednu lijepu priču o ljubavi, prijateljstvu, odricanju i snazi. Priču o dedi Juri, umirovljeniku koji je nekoć radio u zagrebačkoj tvornici žarulja, čovjeku velikog srca koji već 7 godina brine o svoja dva najbolja prijatelja, Tomi i Mićku.
Njegova priča oduševila je i bosanskog umjetnika Nedima Profacu koji je o 73-godišnjem Juri snimio i dokumentarac.
"Ja nemam nikakvih poroka. Nemam rakije, nemam vina, nemam cigarete, nemam kave. Nemam nikakvih nuspojava. Jedina nuspojava mojeg života su ti mački. To je jedna fina stvar koja mi se dogodila u životu. Ja sam zapravo sretan zbog toga", kazao je Vjekoslav Bračun Jura.
Ove suze su u isto vrijeme i suze radosnice i suze tuge. Puno je ljubavi dao svojim ljubimcima, a još više je, kaže, primio. Ali godine su tu. U njegovu glasu, suznim očima i odsutnom pogledu vidi se strepnja. Ako bolest ili nemoć dođu tko će njegovim najboljim prijateljima očistiti deblo, tko će ih nahraniti. Njegova prijateljica Dragica koja je prva brinula o ovim mačkama i od koje je sve krenulo je oboljela. S nostalgijom se prisjeća vremena kad je Dragica mogla dolaziti na Bundek.
Nisu mačke njegova jedina ljubav. Voli on i križaljke, a sve donedavno je odlazio i na klizalište i po sat i pol uživao na ledu. Ali su najveća.
Tvrtka u kojoj je radio za veliko mu se zalaganje 'odužila' otkazom nakon 37 godina radnog staža. Ni to nije otvrdnulo njegovo srce, a ni moždani udar ga nije pokolebao u namjeri da svaki dan učini nešto dobro.
