''Sve me boli'', bile su prve riječi koje je Stjepan Medvedec (52) progovorio nakon 30 minuta kliničke smrti.
U život ga je vratio tim Hitne medicinske službe iz Krapine, dr. Iva Miloš, tehničarka Matea Hršak i vozač Zdravko Presečki.
''Bog zna što su oni mene ispitivali i što sam im sve rekao. Što god da su me pitali, sve bih im ispričao'' govori Stjepan Medevedec iz Šemnice kraj Krapine, mjesec i pol nakon što se, kako sam kaže, drugi puta rodio.
''Ja se ničega ne sjećam. U magli mi je da je vozač vozio kao lud, da je doktorica vikala 'brže…imamo ga…nemamo ga'’. Al’ meni je to sve mutno. Kao da vam netko ugasi televizor i ostanete u tami'', prepričava Medevdec, koji se sad od srca smije.
A od srca je i krenulo. Pozlilo mu je 10. listopada, srušio se na dvorištu ispred kuće. Zavod za hitnu medicinu Krapinsko-zagorske županije poziv je dobio u 15,01 sati. Za osam minuta bili su u Šemnici.
''Ključnu je ulogu odigrala pacijentova susjeda Marija Šalković, medicinska sestra u Domu zdravlja, koja je započela laičku reanimaciju. Kad smo mi stigli, preuzeli smo reanimaciju aparatima. Nakon što smo ga dva puta 'šokirali', dobili smo ritam, aplicirali lijekove i jurili prema Krapinskim Toplicama u Magdalenu. Održavali smo mu dišni put putem do bolnice. Uspio je prodisati samostalno i počeo je odbacivati samopomagalo za održavanje dišnog puta. Progovorio nam je u transportu'', prisjeća mlada liječnica Iva Miloš (30).
Ne sjeća se ničega
Kaže da taj dan i tog čovjeka nikada neće zaboraviti. Od trenutka kad mu je pozlilo do uspješne reanimacije prošlo je punih pola sata.
''Onesvijestio se zbog poremećaja rada srca. Njemu je srce stalo. Umjesto njegova srca, dok mi nismo stigli, srce je 'kucala' susjeda Marija, a nakon toga mi. Bila je to velika borba. Kad se 'vratio', odgovarao nam je na pitanja, ali se on toga ne sjeća. Prve riječi, još tijekom transporta, bile su mu 'Jebate, sve me boli''', smije se dr. Miloš.
Kaže da joj je odgovarao na sva pitanja. Medvedec se ne sjeća ničega.
Medvedec je iznenadio tim Hitne pomoći koja ga je vratila u život. I plakali su i smijali se pri susretu
''Znam samo da ću doktoricu zapamtiti za cijeli život. Ne sjećam se njezinog lica, ali sam zapamtio glas i nikad ga neću zaboraviti'', priča Medvedec za portal Ni Zagorje malo.
Nakon što su ga pregledali u bolnici u Krapinskim Toplicama, Medvedec je već bio potpuno stabilan. Prevezli su ga u Opću bolnicu Zabok. Morao je na šivanje jer je pri padu udario glavom u beton.
''A i mi smo mu tijekom reanimacije slomili rebra'', 'priznaje' dr. Miloš.
''Dali smo se 110 posto i posljedica slomljenih rebara je neminovna'', pojasnila je.
''Joooj, ta rebra su me najviše boljela. Što bih im zamjerio? Pa drugi put sam se rodio. Petru sam pobjegao s vrata'', smije se Medevedec.
Darovao im zlatna srca
No, opravak nije bio brz. Ne zbog srca. U Klinici Magdalena u Krapinskim Toplicama ugradili su mu kardioverter. Ali je Medvedec, dok je sa slomljenim rebrima ležao u Općoj bolnici Zabok, dobio upalu pluća, a na to i – koronu. Oporavljao se četiri tjedna, smršavio 12 kilograma.
''Ja sam se samo potrudio dva puta roditi. Zahvaljujući susjedi Mariji, doktorici Ivi, tehničarki Matei i šoferu Zdravku, koji me tako vozio da su me ove dvije morale dobro držati da ne padnem. Spasili su mi život i nikada im se ne budem mogao dovoljno zahvaliti. To treba znati. Što ja znam što učiniti s čovjekom kada mu je slabo?'', govori Medvedec.
Ovih je dana iznenadio svoj spasilački tim. Došao je na Hitnu, ali ne kao pacijent već kao potpuno zdrav čovjek. Svakome je simbolično darovao srce.
''Kad nakon svega vidite da taj čovjek stoji na nogama, da je pred vama, da razgovara s vama… Nema tih novaca koji to mogu nadomijestiti. Smijali smo se i plakali'', kažedr. Iva koja, međutim, sebe stavlja u drugi plan.
'Srce će sa mnom u grob'
''Nakon susjede Marije, Matea i Zdravko, tehničarka i vozač, oni su bili ključni. Brutalno su to odradili. Napravili su nevjerojatan posao. Bitan je tim, on je bitniji od mene. Oni bi se bez mene snašli, ja bez njih ne bih'', cijelo vrijeme dr. Miloš isticala je njihovu ulogu.
Ova mlada liječnica u Zagorje je došla iz Sinja. Kaže, 'malo da vidim kako je'.
''Malo me muči jezična barijera. Niti oni razumiju mene niti ja njih. Ali imam tu tim prevoditelja'', smije se simpatična liječnica.
Dr. Iva Miloš, Sinjanka na privremenom radu u Zagorju, kaže da darovano srce nikada neće skinuti s vrata
''Teško je sada. Ne zato što imamo puno posla već zato što su ljudi doista teško, teško bolesni. I zato nas ovakve situacije, kao s gospodinom Medvedecom, neopisivo raduju. Kad dođe i kaže vam 'hvala vam što sam tu''' pomiješali su se doktorici osjećaji tuge i sreće.
''Nikada neću skinuti to srce koje mi je donio. Ono će u grob sa mnom'', kaže dr. Miloš, Sinjanka čiji će glas Stjepan Medvedec zauvijek pamtiti.
