Političarima su puna usta digitalizacije i to se već deset godina ističe kao ključna reforma državne uprave. Još prije pet godina je zaživo sustav e-građanin koji je trebao zauvijek dokinuti mučno čekanje na šalterima za svaku sitnicu.
No koliko je ta digitalizacija uspjela možda najbolje ilustrira natječaj za poštanske usluge za centralnu državu koji je nedavno raspisao Središnji državni ured za središnju javnu nabavu, prenosi Slobodna. Tako je dvogodišnji ugovor za slanje pošte vrijedan 370 milijuna kuna, a čak oko 30 posto svih poštanskih usluga koje država godišnje naruči od HP-a otpada na pisma koja država šalje sama sebi, odnosno njezina tijela koja se dopisuju.
'Njima je elektronička komunikacija ZF'
"Za njih je elektronička komunikacija još uvijek znanstvena fantastika, za razliku od privatnih banaka i telekom operatera koji su se gotovo u potpunosti digitalizirali pa sve obavijesti primamo putem e-maila, i umjesto odlaska na šaltere, koristimo njihove aplikacije. Država, s druge strane, nema niti jednu svoju aplikaciju, a sustav e-građanin, jedan od glavnih projekata bivše i sadašnje Vlade na razini je virusa iz 90-ih i u današnje doba, kada 70 posto sadržaja konzumiramo preko prijenosnih uređaja, nije uopće prilagođen za mobitele", slikovit je komunikacijski i informacijski stručnjak Marko Rakar.
Kao glavni napor države osnovan je poseban Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva. Pa tako uz Ministarstvo uprave koje ima poseban odjel za e-Hrvatsku, od svih 17 zaposlenika, imamo i središnji ured sa 45 zaposlenika koji bi trebao brinuti o razvoju digitalnog društva. Ukupno 62 službenika trebala bi provesti digitalizaciju javne uprave.
Već 20 godina skeniraju dokumente koji nikome ne trebaju
Da stvar bude još smješnija, većina zaposlenika središnjeg ureda zapravo radi na skeniranju, arhiviranju i digitaliziranju službene dokumentacije RH. Sizifov posao koji ne koristi nikome počeo je još 2007., kada je uz pomoć flamanske vlade financiran projekt Cadial, tražilica službenih dokumenata, a uspostavljen je 2009.
Do danas, 10 godina poslije, posao nije završen, a u središnjem uredu upravo najveći broj zaposlenika radi na uspostavi središnjeg državnog kataloga, čak njih trećina, dok se na prste jedne ruke mogu nabrojiti zaposlenici koji brinu o razvoju digitalnog društva.
To je ostavština još bivše Hidre koja je nastala 2000. a kasnije je preimeovana pa tako neki zaposlenici i nakon dva desetljeća rade na arhiviranju službenih dokumenata.
'Političari ni ne znaju za njega'
"Većina ljudi u uredu je zaposlena na središnjem državnom katalogu. Riječ je o državnim službenicima kojima ne možeš dati otkaz, a niti ih naučiti novim vještinama jer desetljećima rade isti posao. A taj Cadial i državni katalog zapravo nikome ne koriste, pa čak ni političarima koji ni ne znaju za njega", rekao je za Jutarnji insajder iz ureda za digitalno društvo.
Iz Ureda se, pak, hvale, kako je, eto, u potpunosti digitalizirano čak 500.000 stranica. To znači da se godišnje digitaliziralo oko 50.000 stranica, ili 4166 stranica mjesečno, a ako je na digitalizaciji radilo oko 20 zaposlenika, to znači da je svaki od njih digitalizirao 208 stranica mjesečno ili u prosjeku - 10 stranica dnevno.
"Nitko točno ne zna što oni rade", kaže Marko Rakar i nastavlja:
"A veliki dio te digitalizacije s kojom se Vlada hvali proizlazi zapravo iz kozmetičke želje da izgledamo bolje, a iskoraci koji su se dogodili uglavnom su vezani uz pojedinačne mjere koje služe da bi na nekim ljestvicama izgledali bolji nego što jesmo, iako te mjere imaju malog ili nikakvog utjecaja na kvalitetu života građana i poduzetnika".
'Država selektivno pokazuje podatke'
Kritičan je i prema sustavu e-građanin.
"Država vrlo selektivno pokazuje podatke o korištenju državnih servisa, pa se tako hvale sustavom koji izgleda kao virus iz 90-ih. NIAS (Nacionalni identifikacijski i autentifikacijski sustav kojim se prijavljujemo u e-građanin) je u stvarnosti propali projekt iz 2005. koji je još tada bio odbačen, da bi se kasnije vratio baziran na standardu koji je danas punoljetan i nijedan moderni sustav ga ne koristi. Nije prilagođen ni korištenju na mobitelima, jer tada mobiteli još nisu ni bili u razvoju", tumači Rakar.
Drugi dio problema je prema njemu korupcija kada se nabavljaju informatička rješenja.
"Mi smo visoko koruptivna zemlja i većinu IT projekata koje država radi pišu dobavljači, a ne krajnji korisnici, pa dobijemo skupe i neupotrebljive projekte za koje trebaju godine da se implementiraju. A kada do toga i dođe, onda su jedva upotrebljivi i užasno skupi za održavanje", zaključuje komunikacijski stručnjak.
